Na crkvi je urađena elektroinstalacija, ozvučenje i video-nadzor, a restauracija fresaka i dotrajalog zvonika radi se prema projektu ikonopisca Đorđa Milankovića.
– Milanković je radio projekte obnove i restauracije ikonostasa i fresaka u desetak crkava u centralnom dijelu Kosova i jedan je od bogougodnika kome preostali srpski narod veruje i odaje mu počasti za sve što čini da naše svetinje zasijaju punim sjajem i budu središta okupljanja, ujedinjenja i objedinjavanja svekolikog srpstva na ovim prostorima – rekao je paroh lipljanski Dragiša Jerenić.
Od novembra prošle godine Milanković je sa svojim timom uspio da završi tridesetak odsto freskopisa a ostali dio, uvjeren je prota, biće završen do proslave godišnjice ove svetinje.



– Izgradnja ove svetinje započela je 1934. godine kada je kralj Aleksandar obilazeći lipljansko područje, čije je stanovništvo zahvatila opaka bolest, rekao da ni manje ljudi ni lepše sredine i da će zato, verujući u spasenje, ovom narodu pokloniti crkvu – ispričao je sveštenik Jerenić.
Crkva je počela da se gradi u neposrednoj blizini Crkve Vavedenja presvete Bogorodice iz 14. vijeka, a završena je krajem pedesetih godina prošlog vijeka.
Sveštenik Jerenić je rekao da je u bogoslužbenu upotrebu stavljena 1962. godine ali je za vrijeme komunista služila kao ambar za odlaganje žita da bi kasnije, osamdesetih godina, u njoj počelo služenje liturgija.
Obnova crkve započela je krajem prošlog vijeka ali je stala poslije povlačenja srpske vojske i policije.
Kada je prije tri godine preuzeo parohiju pokrenuo je inicijativu da se crkva Svetih mučenika obnovi i freskopiše da bi za 90 godina postojanja spremno dočekala crkvene velikodostojnike i vjerni narod kome su dvije svetinje u Lipljanu stubovi opstanka i ostanka.
Mještani predvođeni protom Dragišom prvo su uradili podno grijanje i započeli zamjenu starog dostrajalog ikonostasa koga su moljci pojeli.
– Uvidio sam da je kod mještana bila apatija i zato sam sa grupom viđenijih mještana, odanih vjeri, pokrenuo inicijativu i zatražili smo blagoslov episkopa Teodosija da započnemo restauraciju fresaka koje su krasile ovu svetinju – priča prota Dragiša.
On je istakao da mu je jedina želja bila da vjernici uvide da ima nade u opstanak srpstva oslonjenog na svoju crkvu.
– U urbanom dijelu grada Srbi su opstali u tri stana u zgradama, u 16 domova raštrkanih po gradu i u preostalih osamdesetak domaćinstava oslonjenih na crkvenu portu. Time je srpstvo u odnosu na predratni broj spalo na nepunih pet odsto – priča prota Dragiša.
Donatori znatne sume novca za obnovu crkve su brojni Lipljanci, posebno raseljeni, a očekuje se i pomoć Kancelarije za Kosovo i Metohiju.
– Vjerujemo da će država Srbije, bez koje bi bila nezamisliva i sama ideja o restauraciji naše svetinje, pomoći i još jednom pokazati da smo njeni građani i da ona stoji iza nas – dodao je prota Dragiša uvjeren da će proći svako zlo s kojim se srpstvo u Lipljanu zajedno sa njim suočava.
Na pitanje da li strahuje da će njegova porodica poput porodica njegovih kolega u južnom dijelu Kosovske Mitrovice, Uroševcu, Kosovskoj Vitini i Istoku jedine svjedočiti o srpskom trajanju u urbanom dijelu Lipljana, prota Dragiša kaže da se svaki Srbin mora suočiti i prihvatiti ono što mu je od Boga dato.
– Prestali su fizički napadi, ali je do te mere pooštreno institucionalno nasilje Albanaca, međutim svakom zlu mora doći kraj – zaključio je prota Jerenić.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu