Na selu je, kako kaže, umjela da radi raznorazne poslove, maltene u korak sa starijima.
– Kroz sve moje bitisanje i čuvanje ovaca po šumama, gazila sam i bosa i u opancima po zmijama. Al’ me nijedna nije ujela! Ne znaš kakve sam sve zgazila, i otrovnice i neotrovnice, i to slučajno, jer sam jurila za ovcama i u lišću ti ne vidiš životinju, pa joj stanem na glavu ili na rep – rekla je jednom prilikom.
Zorica je nastavila priču.
– Au, majko mila! Nije to bilo lepo iskustvo nimalo. E, tada me nijedna nije ujela, uspjela sam svaki put da se izmaknem, ali su me zato u životu ujedale zmije gore od pravih zmija! Ako me razumiješ… Raspust sam provodila na Divčibarama. Znalo se, pedeset ovaca, deset krava, ogromno imanje i ajd na čuvanje – rekla je ona.
Kako dodaje, pravili su sir i kajmak.
– Skupljali smo mleko, pa pravili sir i kajmak i sa punim kačicama se vraćali u selo. Dio se prodavao, a nešto se ostavljalo u zalihama da imamo za jelo. Sreća je bila što nikada nismo bili bez hrane. Nije bilo keša, ali svega ostalog je bilo. Tata je radio u Valjaonici bakra. Imao je i dva predivna konja i kola koja prevlače materijal za kuću, pa je on prevozio cigle po selu i to je dobro radio, pa se sa svih strana snalazio da lijepo živimo i majka je nekako izgurala sve nedaće – zaključila je pjevačica, prenose Nezavisne.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu