Indijanci su pod njegovim vođstvom očajnički pokušali da se odupru vladi SAD, koja je, radi ovladavanja sirovinskom bazom i širenja tržišta, etnički čistila i otimala indijansku teritoriju.
Kočiz, čije se ime na indijanskom apačkom dijalektu izgovara kao “Ši-ka-še”, što znači “onaj koji ima kvalitet ili snagu hrasta”, bio je poglavica plemena Čirikaua (iz plemena Apača), koje je živjelo na jugozapadu SAD na teritoriji današnjeg Meksika, Novog Meksika i Arizone.
Div na čelu plemena
Bio je jedan od najistaknutijih vođa Apača, zajedno sa Džeronimom i Mangas Koloradom, u borbi za slobodu svog naroda.
Kočiz je bio veoma dominantnog izgleda. Savremenici su ga opisivali kao veoma krupnog čovjeka težio je, navodno, oko 170 kilograma i bio veoma mišićav.
Takođe, bio je vrlo visok za to vrijeme, oko 180 centimetara, te imao široka ramena. Imao je pravilne crte lica, visoko čelo, crne oči i dugu crnu kosu u apačkom stilu.
Bijelci su govorili za njega da je bio čist i uredan, a pri ophođenju veoma blag.
Kočiz je bio u braku sa kćerkom Mangasa Kolorada “Dos-tes-še”, što znači “nešto već skuvano kod logorske vatre”. Imali su dva sina, koji su poslije očeve smrti nastavili da se bore za prava i slobodu Apača.
Prijateljski doček
Kočiz je rođen u zemlji Čirikaua, koja je bila pod španskom vlašću od početka 17. vijeka. U prvoj polovini 19. vijeka Meksiko je stekao nezavisnost, ali je imao i osvajačke namjere prema Čirikauama.
Museum Monday!Babywearing, a popular practice today, has been used for centuries by different cultures around world….
Posted by Fort Bowie National Historic Site on Monday, March 30, 2020
Sukobi su se poslije nastavili s Meksikancima, a u jednom od njih poginuo je Kočizov otac. Sam Kočiz je 1848. Godine, za vrijeme apačkog napada na Fronteras, u Sonori, bio zarobljen, ali je brzo oslobođen u razmjeni zarobljenika.
Sredinom 19. vijeka Amerikanci, koji su izašli kao pobjednici iz meksičko-američkog rata, počinju da dolaze u zemlju Čirikaua.
Prve Amerikance, koji su došli na teritoriju Čirikaua, Kočiz je dočekao vrlo prijateljski. Dozvolio im je da prolaze preko indijanske zemlje i da otvore stanicu poštanskih kola kod Apačkog klanca. U početku, Indijanci su živjeli u miru s Amerikancima, trgovali su i razmjenjivali namirnice.
Međutim, događaj u poštanskoj stanici promijenio je sve.
Klopka
U februaru 1861. godine Kočiz je pozvan u poštansku stanicu na sastanak s američkim oficirom Džordžom Beskamom. Pošto je mislio da je riječ o nekom dogovoru, Kočiz je sa sobom poveo brata, dvojicu sinovaca i rođaku s djetetom.
Međutim, čim su došli, vojnici su ih opkolili i optužili za otmicu 12-ogodišnjeg dječaka meleza i njegove stoke. Kočiz je čuo za otmicu, ali je rekao da to nije uradilo njegovo pleme. Predložio je da potraži dječaka kod drugih plemena. Ipak, Beskam je naredio da se svi posjetioci uhapse.
National Park Week- Friendship Friday!Sometimes a friendship can change the course of your life, or in some instances,…
Posted by Fort Bowie National Historic Site on Friday, April 24, 2020
Kočiz je rasporio šatorsko krilo i pod jakom paljbom, mada ranjen, pobjegao. Zatim je zarobio neke bijelce i pokušao da ih razmjeni za rođake, ali je odbijen.
Poslije više neuspjelih pokušaja razmjene Kočiz je ubio svoje zarobljenike, a nekoliko dana kasnije Beskam je ubio Kočizovog brata i sinovce. Od tada, Kočiz počinje gerilski rat protiv Amerikanaca, koji je odnio više života nego bilo koji drugi sukob Indijanaca i američkih doseljenika.
Strijelama protiv topova
Nakon događaja u poštanskoj stanici uslijedili su brojni napadi Apača na karavane, poštanska kola, kopače zlata. Kočiz je po svaku cijenu htio da istjera Amerikance sa teritorije Čirikaua.
Jedan od najvećih sukoba bila je bitka u Apačkom klancu 1862. godine. Pet stotina Apača, pod vođstvom Kočiza i Mangasa Kolorada, od kojih je većina imala samo lukove i strijele, sukobilo se s nekoliko hiljada američkih vojnika, koji su imali teške topove, koje Indijanci do tada nikada nisu vidjeli.
Bitka kod Apačkog klanca bila je jedna od rijetkih frontalnih bitaka koje su Apači vodili protiv vojske SAD; njihove taktike obično su uključivale gerilsko ratovanje.
Eskalacija
Od dolaska Amerikanaca u zemlju Čirikaua, vlada SAD je pokušavala da Indijance protjera sa njihove teritorije i smjesti ih u četiri rezervata u Novom Meksiku i Arizoni. Međutim, Apači nisu željeli da žive u rezervatu.
Zbog stalnih sukoba, često su bili organizovani pregovori o uspostavljanju trajnog mira. Tako je 1863. godine vojni zapovjednik Edmond Šerlend pozvao Kočizovog saborca Mangasa na pregovore o miru. Međutim, to je bila prevara, pa je Mangas ubijen.
Kočiz je to vrlo teško podnio. Čvrsto je riješio da protjera bijelce iz svoje postojbine po cijenu života. Odlučio je da se više ne odaziva ni na jedan poziv bijelih ljudi na pregovore. Povukao se u brda i nastavio sa još jačim gerilskim ratom.
Poziv iz Vašingtona
U ljeto 1871. godine vlada SAD pozvala ga je u Vašington na pregovore, jer je mislila da njegov ogroman ugled među indijanskim plemenima može da dovede do trajnog mira. Međutim, on je odbio poziv rekavši da nema povjerenja ni u vojne, niti u civilne predstavnike SAD.
Zato je u Kočizov logor u planinama 1872. došao general Oliver Otis Hauard iz Vašingtona radi pregovora o miru. Bio je iznenađen ljubaznošću i gostoprimstvom. Dozvolio je Kočizu i njegovim saplemenicima da dobiju rezervat na svojoj teritoriji, u planinama Čirikaua.
Za indijanskog zastupnika postavljen je bijelac Tom Džefords, Kočizov veliki i blizak prijatelj.
Tajni grob
U proljeće 1874. Kočiz se teško razbolio. Ljekar kojeg je doveo Tom Džefords nije mogao da ustanovi uzrok bolesti. Upravo u to vrijeme, vlada SAD je donijela odluku da, radi uštede, rezervat Čirikaua spoji sa ispostavom “Topla vrela” u Novom Meksiku, što je zahtijevalo selidbu Čirikaua Apača.
Poglavica, koji je bio star i bolestan, ostao je ravnodušan prema seobi, jer je znao da će uskoro umrijeti. Međutim, njegovi sinovi su se žestoko usprotivili.
Kočiz je sahranjen u Dragonskim planinama u Arizoni. Tačno mjesto na kojem počiva znali su samo Tom Džefords i Čirikaue, koji to nikome nikada nisu otkrili.
Čirikaua rezervat je opstao do 1876. godine, kada je jedan incident sa ilegalnim trgovcima viskijem iskorišten za njegovo zatvaranje.
Doseljenici i američke vlasti, prema nekim podacima, ubili su tokom 100 godina sukoba 56 miliona pripadnika autohtonih naroda (Indijanaca) u Južnoj i Sjevernoj Americi.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu