Milica, koja još uvijek nije napunila 14 godina, tog jutra krenula je u školu putem kojim uvijek ide, a njene bezbrižne misli prekinuo je tup udarac i tada je sve stalo. Na trenutak Miličin tata pomislio je da ju je zauvijek izgubio.
– Ne mogu vam nikako opisati šta mi je sve prošlo kroz glavu u tim trenucima – sa zebnjom izgovara Bojan koji dodaje da ga život nije mazio, te da se suočavao sa mnogim smrtima svojih najbližih, počevši od djece svoje sestre, do njegovih roditelja, ali da mu je ovo još teže palo.
Preplašen zbog prizora koji je vidio sa terase, Bojan ulazi u sobu svog starijeg sina Alekse, budi ga i kaže “Ubili su nam Milicu”, nakon ovih riječi istrčava napolje i od tog trenutka se više ničeg ne sjeća.
– Kleknuo sam pored nje, dozivao je, pričao joj da je volim u paničnom strahu da su to posljednje riječi koje će čuti, ne znam ni koliko je to trajalo, 2-3 minuta možda – nastavlja Bojan, sa knedlom u grlu.
Na sreću, djevojčica je počela da dolazi sebi, te uspijeva da izgovori samo dvije riječi – “Boli me”.
Prvi put njen tata pomislio je “Dobro je, bol je znak da smo još živi”. Hitna pomoć došla je po dijete, a onda kreću opservacija, snimanja, pregledi.
– Kada je konačno uzela telefon u ruke shvatio sam da će sa njom biti sve u redu, rane, prelomi i ostale povrede će se zacijeliti – prisjeća se uplašeni otac.
Kako navodi, od šoka mnogih detalja se ne sjeća, ni vozača, a ni vozilo ne bi mogao da identifikuje da mu svedoci nisu pokazali, međutim, njegov sin Aleksa susreo se oči u oči sa čovjekom koji je pokosio njegovu sestru i doživio još jedan šok.
– Strašno se iznervirao kada ga je čuo kako daje iskaz o događaju i kaže da je nije udario na pješačkom, njemu je ovo jako teško palo jer je mnogo vezan za sestru – otkriva Bojan.
Osim Alekse, ovaj iskaz razbjesnio je i Miličine roditelje, koji tvrde, da zbog lokacije pješačkog prelaza nije moguće da je djevojčica udarena van njega.
– Iz našeg dvorišta izlazi se odmah na pješački, prelaz ona godinama tim putem ide, ne postoji mogućnost da je to istina – objašnjava sagovornik koji dodaje da je vozač inače stariji i bolestan čovjek.
– Pričalo se da je dobar čovjek, star i bolestan, da je moje dijete imalo telefon u rukama – kaže.
Ipak, Bojanu su najstrašnije tvrdnje da na automobilu ne postoje tragovi kontakta, a njegovu adresu stigla je fotografija koja dokazuje da su te tvrdnje lažne.
– Meni je dostavljena fotografija koja pokazuje drugačije, samo želim pravdu za svoje dijete i da nečije drugo ne nastrada – završava Janković.
Ovaj Jagodinac još jednom je istakao da bi volio da se i njegova porodica i on, kao i svi ljudi osjećaju bezbjednije u saobraćaju, te da se pojačaju ljekarski pregleda kada su u pitanju stari vozači.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu