Sudbine

"Učite svoju djecu, nama se ovakve situacije dešavaju svakog dana" Ispovijest majke DJEVOJČICE SA AUTIZMOM koja se čita sa knedlom u grlu

U parku, na igralištu ili u svakodnevnim situacijama, djeca sa posebnim potrebama često se suočavaju sa pogledima, komentarima i reakcijama koje ih izdvajaju iz svijeta igre i bezbrižnosti.

djeca igralište
FOTO: MIOMIR JAKOVLJEVIĆ/RINGIER

 Umjesto podrške i razumijevanja, nailaze na nerazumijevanje, predrasude i često nepažnju odraslih, ali i djece, što ostavlja duboke tragove na njihovu samosvest i sigurnost.

Na svom profilu na mreži Iks, na ovu temu emotivno je progovorila Milena Berić, majka Nore, djevojčice sa autizmom. U svojoj objavi detaljno je opisala neprijatnu situaciju koju je zajedno sa ćerkom nedavno doživela, naglašavajući da to nije usamljen slučaj – već dio svakodnevice mnogih porodica sa decom sa posebnim potrebama, prenosi Blic.

“Pa to su samo djeca”

Njen niz objavljen na Iks profilu prenosimo u cijelosti.

“Juče je dečko (5 godina) prišao da se igra s Norom i odmah pred njom, s gestikulacijom čuđenja (pa i gađenja), izgovorio: ‘Mama, vidi kako loše priča!’. Pa to i ponovio. Njegova mama njemu ništa nije rekla već je meni uputila ono čuveno i toliko puta ponovljeno: ‘Pa to su samo djeca. Vidite, on voli da pita’. Nije mu skrenula pažnju da to nije lijepo i da je možda povrijedio Noru.

Pročitajte još

Pitala sam je da li ide u državni vrtić pa mu je različitost daleka. Pokušala sam da razumijem. Odgovorila mi je da ide u privatni vrtić, da u razredu imaju dijete s dijagnozom autizma itd. Malenom sam objasnila šta znači kada se dijete ranije rodi (a u pitanju je svako četvrto dijete u Srbiji) i da je Nora nešto kasnije od drugih progovorila i prohodala. Noru sam posavjetovala da svoju različitost nosi i opisuje drugima s ponosom, kao dijamant.

Ovakve situacije se ponavljaju svakog dana

Ovakve se situacije inače ponavljaju doslovno svakog dana čim istupimo iz okvira vrtića, terapija i ostalih sigurnih prostora. U parku, igraonici, na ulici Nora je svakodnevno izložena začuđenim pogledima dece samo zato što malo drugačije hoda i priča a onda i direktnim negativnim komentarima od kojih uspešno beži čim vidi da nadolaze. Jer sve razumije.

Ovakva iskustva nažalost nigdje nismo imali osim ovdje u Srbiji. Ja se gušim u sebi gledajući direktnu diskriminaciju i to mi pada teže od bilo kojeg spašavanja Norinog života što smo doživeli nekoliko puta za ovih šest godina.

“Pričajte sa svojom djecom”

Ne mogu da promijenim društvo niti da utičem mnogo na naš sistem koji je takav kakav je ali evo ovim putem makar mogu da vas zamolim da pričate sa svojom djecom o tome da smo svi različiti i da je upravo različitost naš najveći kvalitet i snaga.

Da im neumorno objašnjavate da baš iz različitosti njegujemo znatiželju za učenjem ali i empatiju i da ih savetujete da, kada vide nekoga ko nije ‘tipičan’, priđu, upoznaju se i nauče nešto kroz kontakt i igru. Bez predubeđenja. Da postavljaju pitanja roditeljima i na taj način stiču znanja. Mnogo pitanja! Da ne osuđuju u lice nekoga ko je drugačiji. Da to nije lijepo i da time povređuju onog drugog. Jako!

Djeca nisu kriva. Nikada nisu ona kriva. S djecom treba uvijek i kontinuirano raditi da bi bili bolji ljudi od nas. A nema li ljepšeg uspjeha? Molim vas da ovaj status podelite. Unaprijed veliko hvala!”, napisala je Milena na kraju svoje objave.

“Jezivo je”

Ispod njene objave našli su se brojni komentari podrške, a jedna korisnica je u samo jednoj rečenici sažela suštinu cijelog problema:

“Jezivo je šta roditelji djece doživljavaju, zato što roditelji druge djece ćute na njihovo ponašanje, niti im objasne da postoje različita djeca”

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu