U pitanju je konkurs na koji svi poštovaoci srpskog jezika i književnosti mogu poslati primjere jezičkih i pravopisnih grešaka koje sreću kako u svojoj okolini, tako i na internetu.
Naime, mi se vodimo parolom da se na greškama uči, smatramo da svi griješimo, pravopisne nedoumice su česte i među lektorima, slovne omaške nisu neznanje nego nepažnja. Nakon što su svi shvatili da naš cilj nikad nije bio da kritikujemo ili ismijvamo greške nego da razgovaramo o jeziku, nedoumicama, da ispravimo jedni druge – uvijek uz obrazloženje – brzo su se počeli javljati ljudi koji dijele našu ljubav prema jeziku i naš entuzijazam – rekla je Aleksandra Savić, predsjednica Udruženja lektora Republike Srpske.
Kako ona objašnjava, konkurs prenosi nekoliko važnih poruka.
-Prva se odnosi na iluziju bezgrešnosti. Zatim, želimo upozoriti naše prijatelje da je jako važno da nam neko objasni i protumači grešku, jer se često dešavalo da ljudi misle da je nešto neispravno samo zato što im je to nekad neko rekao, ne trudeći se da obrazloži svoj sud. Potom, ljubav prema jeziku, stalno to naglašavamo, znači i voditi stalnu brigu o svom jeziku i ne uzimati ga zdravo za gotovo – pojasnila je Savićeva.
Primjeri koji pristignu na konkurs i budu imali najviše “sviđanja”, biće nagrađeni simboličnim nagradama.
– Najprije je tu nagrada koja uključuje besplatne knjige za školarca čija nam se poruka dopadne i nju poklanja Udruženje lektora. Pomenula bih sada i jednu zanimljivost koja govori o tome kako se dobra djela umnožavaju. Pobjednik konkursa u ovoj kategoriji svoje je knjige prošle godine poklonio “Mozaiku” i time obradovao svog druga. Ostale nagrade dodjeljujemo zahvaljujući našim sponzorima, pa su se tu našli i tablet, knjige i priručnici, te drugi pokloni – rekla je ona.
Ipak veruje da nagrade nisu jedini motiv, jer u kontaktu sa prijavljenima saznaju kako oni zaista vode brigu o svom jeziku, a to im obično bude jasno iz objašnjenja greške.
-Ovo je treća godina kako objavljujemo konkurs te se nadamo da će biti više prijavljenih, zato što je svake godine odziv veći. Takođe, najviše smo zainteresovani za kvalitet radova, a manje za njihov broj – dodaje.
Iz dosadašnjeg iskustva u Udruženju zaključuju da se jednako greši kako u “stvarnom”, tako i u virtuelnom svijetu.
-Ponekad se tačno vidi da je greška nastala omaškom ili nepažnjom, a ima i slučajeva gdje je u pitanju neznanje i nepoštovanje jezika. Internet je nevjerovatan svijet. Sa jedne strane, vlada apsolutni nemar i nema nikakvih pravila, a sa druge, baš se na internetu pojavljuju uticajni ljudi koji vode računa o tome kako pišu, pa se i ostali povode za njima. Ne bih odvajala stvarni i virtuelni svijet, jezička svijest spada u domen lijepog ponašanja jer se na osnovu toga sporazumijevamo – objasnila je ona.
Još jedna opaska Udruženja je da mladi mnogo lakše prihvataju kritiku i vrlo brzo se isprave, dok stariji nisu skloni da priznaju grešku.
– Žargon nije nepoželjan, kao ni jezik koji koriste mladi. On čak može i da obogati jezik, da nam pomogne da se približimo mlađoj populaciji ili im na njihovom izrazu objasnimo neko pravilo. Za nas idealan govornik nije onaj koji u svakoj prilici govori standardnim književnim jezikom nego onaj koji je u stanju da svoj izraz prilagođava različitim situacijima – objasnila je Savićeva.
Kako kaže, mladima samo treba objasniti kada je prikladno da koriste žargon, sleng, svoj dijalekat, razgovorni jezik, a kada književni jezik.
-Takođe, jezik ne možemo sačuvati od promjena koje ga očekuju. Ta djeca koju spominjemo se već bave ili će se u budućnosti baviti poslovima koji od našeg jezika zahtijevaju prilagođavanje. Ne možemo očekivati da će oni koristiti srpski jezik u računarskim poslovima ako takve riječi ne postoje. Naravno da će koristiti tuđice. Na moje iznenađenje, mnogi standardni poslovi imaju problem sa terminima jer ne mogu pronaći adekvatne izraze na našem jeziku. U jeziku je ravnoteža idealno stanje, a do nje dolazimo samo ako dopustimo da se dogode i greške – pojasnila je.
Prevode poemu o “princezi Banjaluci”
-Trenutno radimo lokalnu priču o jeziku u Banjaluci. Počinjemo sa prevodom i predstavljanjem jedne stare poeme iz 17. vijeka koja nosi naziv “Priča o princezi Banjaluci iz istočnih krajeva”. Napisana je na poljskom i dosad nije otkrivena. Mi smo je pronašli i nakon dugog i iscrpnog istraživanja, želimo da predstavimo našim sugrađanima jedan novi istorijski izvor o gradu na Vrbasu. Nadam se da ćemo imati prilike i o tome razgovarati, jer se na primeru međujezičkih uticaja i kontakata vidi bogatstvo i našeg i drugog jezika ali i čarolija koja nastaje njihovim susretom – rekla je Aleksandra Savić.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu