Onomad je, lako se podsjetiti, najavljivan masovni narodni bunt i okupljanje desetina hiljada ogorčenih Srba na Manjači, ne bi li se spriječilo održavanje vježbi vojnika iz zemalja NATO na toj planini pored Banjaluke.
Vježba se održala, od blokade i protesta nije bilo ništa, a onda su skoro svake sljedeće godine održavane takve vježbe na istom mjestu.
Ima već dugo da Republika Srpska i njene vlasti najavljuju ukidanje pravosudnih institucija na nivou BiH ili, makar, njihovu nenadležnost na teritoriji Srpske. Ustavni sud, kao i Sud i Tužilaštvo BiH ne samo da nisu ukinuti ili postali nenadležni, već i dalje rade punom parom. Uglavnom na štetu Srba.
Narodna skupština Republike Srpske je prije nešto više od godinu dana usvojila i zaključke prema kojima se prikupljanje indirektnih poreza vraća u nadležnost Srpske, kao i obavještajno-bezbjednosni sektor. UIO BiH i OBA i dalje su na istom mjestu i sa istim ovlaštenjima.
Posebno je zanimljiva priča s Oružanim snagama BiH. Vojska čija je uloga u dejtonskoj BiH bila skoro protokolarne prirode, bez realne snage i moći da bilo koga odbrani ili, ne daj Bože, napadne, i koja se pretežno angažovala kao pojačanje Civilnoj zaštiti prilikom požara i poplava, takođe se našla pred „gašenjem“. Tako su nas, barem, ubjeđivali predstavnici naših vlasti. Kad, ne lezi vraže! U ovogodišnjem budžetu izdvajanja za Ministarstvo odbrane BiH skočiše za 85,5 miliona KM, a Oružane snage primaju skoro 500 novih vojnika!?
Navedeni primjeri „gašenja“ i ukidanja“ neodoljivo podsjećaju na čuveni vic gdje siledžija šamara Muju, a Suljo ga brani „čikajući“ batinaša: ’Ajd još jednom, ako smiješ! Na kraju, sav izubijan, Mujo ga preklinje: Nemoj me, molim te, više braniti.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu