Iako ne spada u zahtijevne biljke, postoji nekoliko važnih stvari na koje treba obratiti pažnju.
Japanska dunja najbolje uspijeva na sunčanim ili polusenovitim mjestima. Nije previše izbirljiva biljka kada je riječ o zemljištu, ali najviše voli plodno i dobro drenirano tlo. Otporna je na zimu, niske temperature, ljetnje vrućine i sušu.
Sadnja i njega
Sadnju je najbolje obaviti u rano proljeće ili na jesen. Iskopajte rupu dvostruko veću od korijena biljke, a zatim u zemlju dodajte organsku materiju i đubrivo, piše Žena Blic.
Iako dobro podnosi sušu, tokom prve godine nakon sadnje neophodno je redovno zalivanje.
Biljku prihranjujte tri puta godišnje – u proljeće đubrivom bogatim azotom, u ljeto i jesen sredstvima sa više kalijuma i fosfora. Nakon cvjetanja, orežite bočne grane na dva do tri pupoljka, a suviše guste grane proredite kako biste oblikovali lep grm.
U hladnijim predjelima preporučuje se da prije zime zaštitite korijen slojem malča.
Razmnožavanje i plodovi
Japanska dunja se može razmnožavati sjemenom, reznicama ili povaljenicama. Reznice se uzimaju krajem ljeta ili početkom jeseni, dužine 10 do 15 centimetara.
Ono što je posebno zanimljivo jeste da japanska dunja daje plodove slične malim zlatnožutim jabukama.
Iako su jestivi, plodovi su veoma tvrdi, pa se najčešće koriste kao dodatak za džemove, kompote i likere – upravo zbog svoje jake arome. Sazrijevaju kasno u jesen i bogati su nutritivnim vrijednostima, naročito vitaminom C, pektinom i organskim kiselinama, prenosi tportal.hr.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu