Njegovo ime se nikada do sada nije našlo u medijskim natpisima. A tako bi i ostalo da nije 1. oktobra u 57. godini preminuo tako naglo i da se na njegovoj čitulji nisu pojavila dva nikome poznata ženska imena.
Igor Hajčić Isus iz Hrvatske, dobri duh zagrebačkog kvarta Voltina naglo je preminuo 1. oktobra ove godine u 57. godini. Prije samo tri mjeseca, ovaj skromni državni službenik nije mogao ni da sluti da će njegova smrt rastužiti čak i one koji su ga slučajno susretali u prodavnici ili kafiću, a da nikada s njim nisu prozborili ni riječ. Kada je umro, svako je od njih imao da podijeli svoju anegdotu o tome ko je bio taj čudesan čovjek duge kose i toplih očiju. Svi pamte njegov širok osmijeh, nesebičnost i dobrotu, oko za detalje, smisao za šalu, ljubav prema muzici.
Kako je rekao jedan od njegovih bliskih prijatelja po imenu Denis, Igor je bio je boem u punom smislu te riječi.
– Takvih u svijetu nema više puno. Jedinstven i svoj, te riječi zapamtite. Ako si takav, važniji si mi od bilo kakvog direktora. Jer si rijetkost. Ne volim ljude koji glumataju i znam ih prepoznati. Svi mi u životu nešto glumimo. Radimo to jer moramo; na poslu, pred prijateljima, u familiji… Svi smo takvi, manje od jedan odsto nas ne glumi. A Igor je bio jedan od takvih. Sto odsto svoj. I sve nas koji smo ga poznavali uspio je da navikne na sebe takvog i zbog toga smo ga volkeli. Radili smo i družili se 25 godina, a zavoloo sam ga jer je i mene naučio da ne moraš uvokek da budeš neko drugi, da je najbolje biti ono što jesi – s tugom u glasu govori Denis, jedan od bliskih prijatelja.
Šok u kvartu
Igorova iznenadna smrt na noge je podigla čitav zagrebački kvart Voltino.
– U dubokoj boli javljamo tužnu vijest da je naš suprug, zet, teča, nećak i brat iznenada preminuo. Počivao u miru, ožalošćena supruga Milena, svastika Milenka i ostala ožalošćena rodbina i prijatelji – pisalo je u čitulji objavljenoj i na kvartovskoj Fejsbuk grupi “Voltino, moj kvart”.
– Milena, generacijo moja, ko nam je ukrao dušu – bili su i stihovi uz koje je Igor ispraćen na vječni počinak u maloj dvorani zagrebačkog Krematorijuma, dok su uz njegov odar naricale dvije zagonetne žene u crnom.
Sumnjiva smrt
Ko je Milena? Pitanje su postavili svi. Igor je rano ostao bez ikoga svog, živio je nekonvencionalnim životom, sam u zgradi na zadnjem spratu zgrade u Ulici Voltino i niko nikada nije vidio ni čuo za njegovu misterioznu suprugu. Potpuno zbunjen bio je i Siniša Antunović Medo, njegov najbolji prijatelj iz mladosti.
– Nostradamusa poznajem više od 40 godina. Tako smo ga zvali jer nam je, kada smo bili klinci, svima radio horoskope. Družimo se još od ranih osamdesetih kada smo zajedno išli na rok koncerte u Moše Pijade, današnji Bugalu. Od tada smo u kontaktu, viđali smo se redovno, pričali o svemu, o curama, ženama, simpatijama, ali nikada, ali baš nikada mi nije spomenuo nikoga po imenu Milena, niti sam znao da ima suprugu dok to nisam pročitao u čitulji – započinje Siniša.
Pa dodaje:
– Te je subote, kao mnogih do tada, iz Žumberka gdje stanuje automobilom krenuo prema Zagrebu. Kada se približio Voltinom, nazvao je Igora da siđe u kvartovski kafić gdje su se sastajali. Posljednji put su tu piće popili krajem avgusta kada mu je Siniša ostavio nešto evra jer mu je, kako kaže, do plate bilo još dosta vremena. Telefon mu je bio isključen. Sigurno je opet zaboravio da napuni mobilni, mislio sam. Kako znam da se uvijek rano budi, sjeo sam u kafić da ga pričekam, a onda mi je prišla konobarica i rekla da je umro. Mislio sam da se šali, ali pokazala mi je umrlicu – prisjeća se Siniša.
Kada je na njoj pročitao ime njemu nepoznate supruge, uzeo je telefon u ruke.
– Najprije sam pozvao policiju, potom Zavod za sudsku medicinu. Nisam mogao nikoga da dobijem na telefon jer nisam član porodice što me dodatno frustriralo. Pričekao sam ponedjeljak i otišao u Sedmu policijsku stanicu u Nehajskoj da prijavim smrt pod sumnjivim okolnostima i zatražim obdukciju – priča dalje Žumberčanin koji je posumnjao da je njegov prijatelj žrtva lukave prevare sa smrtnim ishodom.
Očajan jer nije uspio da dobije odgovore na pitanja kako je njegov prijatelj umro i je li sprovedena obdukcija, svoju je zabrinutost podijelio na društvenim mrežama.
– Nostradamus je bio miran, naivan i drag, činilo mi se nemogućim da se oženio bez da je to iko znao. Živio je sam, gotovo poput beskućnika, u lošim higijenskim slovima. Bio je u dugovima jer je pozajmljivao novac svima kojima je trebalo. Zbog toga nije plaćao račune pa su mu isključili struju. Grijao se na svijeće, pričao mi je. Milena mi se u to sve nikako nije uklapala. Svojom sam objavom pokrenuo pobunu, iako mi to nije bila namjera – objasnio je.
Nakon njegove objave na Fejsbuku, Milena je postala sumnjiva čitavom kvartu, a na društvenim mrežama pojavili su se svakojaki komentari. Neki od komšija otišli su toliko daleko da su Igorovu udovicu i svastiku verbalno napali nakon pogreba.
Iz Zagrebačke policije, međutim, javili su kako je nakon sprovedene obdukcije ustanovljeno da je Igor Hačić umro prirodnom smrću. Tvrdnje onih koji su u to sumnjali su istražene, a nakon uviđaja i obavljenih razgovora sa svim osobama koje su mogle dati korisne informacije, utvrđeno je da ne postoje elementi krivičnog djela ili prekršaja, poručili su iz PUZ.
Ko je Milena?
U šoku su Igorova udovica i njena sestra Milenka. Zbog svega što je o njima napisano, isprva nisu htjele da razgovaraju, ali na kraju je sestra ipak, dijelom i kroz suze, odlučila da ispriča njihovu verziju istine.
– Sve o nama napisano na Fejsbuku je laž. Komšije nas zovu na telefon, prijete nam, vrijeđaju, snimaju nas – kaže Milenka koja je policiji prijavila uznemiravanje.
Njih su dvije pronašle Igora mrtvog kada su se vratile iz Crikvenice gdje je provela sezonu. U trenutku smrti, utvrdila je i policija, nisu bile u Zagrebu. Igora je, kaže, upoznala prije dvadesetak godina, u vrijeme kada je na svom OPG uzgajala povrće i prodavala ga u gradu. Kupce svojih proizvoda imala je i među zaposlenicima Hrvatskog zavoda za penziono osiguranje kraj Hotela Esplanade gdje je Igor radio do smrti.
– Vrlo smo se brzo sprijateljili jer smo oboje skloni šali. Zajedno smo se zezali, a ja bih mu znala pokloniti svoje povrće ili dati pokoji novčić kad mu je trebalo – prisjeća se ona.
Od djetinjstva je, nastavlja, naučena na težak rad. Rođena je u Tesliću u Bosni i Hercegovini, potiče iz siromašne porodice, a u Zagreb se udala prije više od 40 godina. Njenu sestru Milenu rođenu u Prnjavoru u Zagreb je doveo vihor rata, no nakon toga vratila se u Bosnu da brine o teško bolesnim roditeljima. Kada bi ulovila vremena, posjetila bi sestru u Zagrebu. U jednoj od tih posjeta, Milenka ju je upoznala s Igorom.
– Često smo se družili, slušali muziku. Volio je grupu Nazaret, Nedu Ukraden i izraelsku pjevačicu Ofru Hazu, imao je stotine CD… Stalno je bio bez novca jer je non stop nekome nešto pozajmljivao. Sjećam se da je jednom prilikom nekoj meni nepoznatoj ženi kupio mobilni od 1.000 evra. Takve su ga stvari i dovele u dugove, mi još ne znamo kolike jer o njima nikad nije pričao – navodi Milenka.
Zbog neurednog stila života, u Igorovom stančiću od 16 kvadrata nema struje. Sređujući stvari nakon njegove smrti pronašle su desetine nepodmirenih računa, opomena i jedan ozbiljan iznos koji duguje firmi za naplatu potraživanja. Zbog svega toga, ističe, veliko je pitanje hoće li ga njena sestra naslijediti iako je on sam tako htio.
– Brak s Milenom bila je njegova ideja. On ju je zaprosio i vjenčali su se prije otprilike godinu. Svadba je bila skromna, samo oni i kumovi. Toga je dana bio srećan – priča dalje ona.
Igor je dodaje, bio savjestan radnik i dobar prijatelj, ali počeo je da tone nakon što mu je prije nekoliko godina umrla baka. Bez oca i majke ostao je davno, ali gubitak bake, kaže, nikada nije prebolio.
– Stanje mu se pogoršavalo, a ljetos je mu je pozlilo i završio je u Vinogradskoj, ali pustili su ga kući. Oporavio se pa nismo mislile da je nešto ozbiljno – kroz suze kaže Milenka koju je Igorova smrt pogodila.
Muziku na sahrani je ona odabrala
– “Milenu” Novih fosila jer ju je često pjevao mojoj sestri, a “Došlo doba da se rastajemo” jer je obožavao Nedu Ukraden – navodi Milenka.
Na sahrani je, nastavlja, bilo dosta ljudi. Mnogi su plakali, a možda najviše njegova šefica iz Penzionog. Onome što se dogodilo nakon sahrane, nije se nadala.
– Okružila nas je grupa ljudi, vrijeđali su nas, optuživali da smo ga ubile, svašta su nam govorili. Zamolila sam ih za malo ljudskosti, ali nije pomoglo. Ne mogu da vjerujem da su to učinili na sahrani – govori.
Ipak, onog ružnog, sestre se ne žele sjećati. Žele pamtiti Igora onakvog kakav je bio, nasmijan, raspjevan, pun šale i topline za svakoga, prenosi Blic.
Za zbrku koju je izazvala njegova smrt nikada neće saznati. Počiva u miru na Mirogoju, u grobnici predaka na kojoj još nije uklesano njegovo ime, kao ni ime njegove bake koju je toliko volio.