Uzgojem i prodajom konzumne ribe počeo je da se bavi 2007. godine, a posljednjih osam godina njegov posao je isključivo uzgoj šaranske mlađi.
– Radio sam mnogo poslova u različitim oblastima, ugostiteljstvu, građevinarstvu, zemljoradnji, ali sve je to bilo na klimavim nogama. Kada sam shvatio da na tržištu imamo manjak ribe počeo sam s proizvodnjom konzumne ribe i prodajom u ribarnicima, a onda sam se zbog idealnih uslova koje imam okrenuo uzgoju šaranske mlađi – kaže Mirić.
Tržište
Godišnje proizvede oko milion komada i kao jedini proizvođač šaranske mlađi u BiH cjelokupnu proizvodnju plasira na domaće tržište ribogojilištima i ribolovačkim društvima.
– Nedavno smo sa udruženjem „Smuđ“ poribljavali jezero Modrac sa oko 2,3 tone šaranske mlađi koju smo proizveli. Radimo i s ribolovačkim udruženjima „Hazna“ Gradačac, „Riba“ Bijeljina, udruženjima „Bosna“ iz Maglaja i Doboja. Imamo i jako dobru saradnju s ribogojilištima u Hercegovini, koja inače uzgajaju pastrmku, a od nas uzimaju mjesečnjake i pripremaju ih za dalju prodaju. Njima godišnje isporučujemo 150 do 200 komada sitne mlađi – kaže Mirić
Proširenje proizvodnje
Ističe da se od ovog posla može dobro živjeti, ali da se mora puno raditi i učiti.
– Treba tu mnogo vremena i znanja. Ima priručnika i informacija o ovom poslu na internetu, ali naučiš tek kada sam prođeš kroz sve. U početku je bilo grešaka. Nisam znao kako održavati vodu, bilo je gustih nasada zbog kojih je bilo i gubitaka, ali sve se vremenom nauči i savlada – kaže Mirić.
Planira da proširi proizvodnju izgradnjom laboratorije za proizvodnju mlađi amura, tolstolobika i smuđa, koje ne mogu da se mrijeste prirodnim putem. Laboratorija bi trebala biti gotova do kraja iduće godine, a taj posao povjeriće sinu Goranu, koji mu je i sada glavni oslonac i podrška u poslu.
– Od malih nogu sam u ovom poslu i nisam razmišljao ni o jednom drugom. Imao sam ponuda da idem u inostranstvo da studiram, ali ovo je moj život na koji sam navikao. Nije mi teško zato što znam da radim za sebe – rekao je Goran.
Bez podsticaja
Milenko kaže da nemaju podsticaje za prozvodnju. Porebrice se nalaze u u Republici Srpskoj, gdje nisu predviđeni podsticaji za uzgoj ribe, a nema pravo na podsticaje iz Federacije ili Brčko distrikta, od koga su Mirićevi ribnjaci udaljeni svega dva kilometra.
– Distrikt ima dobre podsticaje. Izdvajaju značajna sredstva, a u mom slučaju bi to iznosilo oko 50.000 KM. Radimo mi dobro i bez podsticaja, ali bih, da ih ima, zaposlio tri radnika i tako zadržao omladinu ovdje – kaže Milenko.
Riblju mlađ od Mirića kupuju i ljudi iz okoline, koji žele da se oprobaju u poslu uzgajivača ribe. Kažu da su zadovoljni kako cijenom tako i onim što nauče od njih.
– Svi od njega nabavljamo i učimo. Niko mu od nas u ovom poslu ne može konkurisati – kažu kupci.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu