Digitalna Srpska

Uskoro ćete im moći ispričati i vic: Japanci uče robote kako da se smiju

Svako ko je podijelio smijeh sa prijateljem zna koliko humor može biti duboko povezujući, tako da je logično da naši budući roboti saputnici imaju veće šanse da zadobiju naše povjerenje i naklonost ako mogu da se smiju sa nama.

Uskoro ćete im moći ispričati i vic: Japanci uče robote kako da se smiju
FOTO: ENGINEERED ARTS/YOUTUBE

Ali samo zato što robot priča viceve, ​​ne znači da može da odgovori na njih na odgovarajući način. Da li je komentar opravdavao ljubazno kikotanje robota ili iskreni grohot? Pravi odgovor bi mogao značiti razliku između pristupačnog i nevaspitanog androida.

Zato japanski istraživači pokušavaju da nauče robote bez humora da se smiju u pravo vreme i na pravi način.

Ispostavilo se da obuka vještačke inteligencije da se smije nije tako jednostavna kao da je naučite da odgovori na molbu telefonskog korisnika da otkaže pretplatu.

 -Sistemi koji pokušavaju da oponašaju svakodnevni razgovor i dalje se bore sa pojmom kada da se smiju – navodi se u studiji objavljenoj u četvrtak u časopisu Frontiers in Robotics and AI, prenosi PC Press.

Studija detaljno opisuje istraživanje tima u razvoju AI konverzacionog sistema fokusiranog na zajednički smijeh, kako bi razgovor između ljudi i robota bio prirodniji.

Oni zamišljaju da se integriše u postojeći softver za razgovore za robote i agente, koji već uče da otkrivaju emocije i bave se otvorenom složenošću poput nejasnih ljudskih komandi.

Pročitajte još

– Smatramo da je jedna od važnih funkcija konverzacione vještačke inteligencije – empatija”, rekao je u saopštenju Koji Inoue, docent informatike na japanskom Univerzitetu Kjoto i koautor studije.

“Razgovor je, naravno, multimodalan, a ne samo pravilno reagovanje. Zato smo odlučili da jedan od načina na koji robot može da saoseća sa korisnicima jeste da podijeli njihov smijeh.”

Ključno je da sistem ne samo da prepoznaje smijeh, već i odlučuje da li će se smejati kao odgovor, a zatim bira pravu vrstu smijeha za tu priliku.

– Najznačajniji rezultat ovog rada je da smo pokazali kako možemo kombinovati sva tri ova zadatka u jednom robotu.  Vjerujemo da je ovaj tip kombinovanog sistema neophodan za pravilno ponašanje smijeha, a ne samo za otkrivanje smeha i reagovanje na njega- rekao je Inoue.

Da bi prikupio podatke o učestalosti i vrstama zajedničkog smijeha, tim je iskoristio Eriku, naprednog humanoidnog robota koji su dizajnirali japanski naučnici Hiroši Išiguro i Kohei Ogava, kao platformu za proučavanje interakcije čoveka i robota. Erika može da razume prirodni jezik, ima sintetizovan ljudski glas i može da trepće i pomjera oči kada sluša kako ljudi pričaju o svojim problemima.

Istraživači su snimili dijalog između muških studenata Univerziteta Kjoto koji su se naizmenično ćaskali licem u lice sa Erikom dok su glumice amaterke u drugoj sobi teleoperisale botom preko mikrofona. Naučnici su izabrali tu postavku znajući da će prirodno postojati razlike između toga kako ljudi razgovaraju jedni s drugima i kako razgovaraju sa robotima, čak i onima koje kontroliše drugi čovjek.

– Željeli smo, koliko god je to moguće, da model smijeha obučimo pod sličnim uslovima kao prava interakcija čovjeka i robota – rekao je istraživač Univerziteta Kjoto, Diveš Lala, još jedan koautor studije.

Na osnovu interakcija, istraživači su kreirali četiri kratka audio dijaloga između ljudi i Erike, koja je bila programirana da na razgovore odgovara različitim nivoima smijeha, od nikakvog do čestih smješkanja kao odgovor na svoje drugare u razgovoru.

Volonteri su zatim ocijenili te interludije na osnovu empatije, prirodnosti, sličnosti sa ljudima i razumijevanja.

Zajednički scenariji smijeha su bili bolji od onih u kojima se Erika nikada ne smeje ili smije svaki put kada otkrije ljudski smijeh bez korišćenja druga dva podsistema za filtriranje konteksta i odgovora.

Istraživači sa Univerziteta Kjoto već su programirali svoj zajednički sistem smijeha u robote pored Erike, iako kažu da bi humanoidni zvuci ipak mogli da zvuče prirodnije.

Zaista, čak i dok roboti postaju sve životniji, ponekad uznemirujući, robotisti priznaju da im ulivanje njihovih sopstvenih osobina sličnih ljudima predstavlja izazove koji prevazilaze kodiranje, piše Telegraf.

– Možda će proći više od 10 do 20 godina pre nego što konačno budemo mogli da razgovaramo sa robotom kao što bismo to uradili sa prijateljem – rekao je Inou Erika, suvišno je reći, još nije spremna za stand-up turneju. Ali intrigantno je pomisliti da bi uskoro mogao doći dan kada će zaista djelovati kao da ona razumije vaše šale.

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu