Sudbine

"Uspio sam samo da kažem da je živa i domet je izubljen" Ispovijest policajaca koji su spasli ženu koja je LEGLA NA PRUGU

Trčali smo kroz tunel s baterijskim lampama iako su nam rekli da je u njemu tijelo žene.

"Uspio sam samo da kažem da je živa i domet je izubljen" Ispovijest policajaca koji su spasli ženu koja je LEGLA NA PRUGU
FOTO: SNEŽANA KRSTIĆ/RAS SRBIJA

Nadali smo se da je živa. U jednom trenutku svjetlost je pala na nepomičnu djevojku, ali je ona istog trenutka otvorila oči. Obje noge su joj bile odsječene do butina.

Ovako opisuju jezivo iskustvo policajci iz PS Palilula Nemanja Mojović i Milan Popović, heroji čija imena ovih dana odzvanjaju hodnicima policijskih stanica u Beogradu.

Njihova brzina i hrabrost spasli su život jednoj mladoj djevojci, koja je odlučila da presudi sebi. Tog kobnog 4. avgusta K. D. (34) ušla je u željeznički tunel kod Pančevačkog mosta i legla na prugu. Tada je naišao voz i pregazio je. Policajci Popović i Mojović prvi su dotrčali do nje i spriječili da iskrvari nasmrt, od koje su je dijelile samo sekunde.

Minut kao vječnost

Te srijede oko 19.30 mašinovođa koji je bio u vozu za Resnik javio je policiji da je na šinama u tunelu zatekao tijelo.

– Kolega Popović i ja bili smo u blizini na terenu u Ulici 27. marta. Za dva-tri minuta stigli smo do tunela na željezničkoj stanici. Uključili smo baterijske lampe i počeli da trčimo kroz mrak iako nam je prijavljeno tijelo. Nismo gubili nadu da je živa. Rekli su nam da ćemo ići oko 200 metara, ali smo prešli oko 700. U jednom trenutku svjetlost lampe obasjala je ženu koja leži na šinama. Taman što smo pomislili da ipak jeste mrtva, ona je otvorila oči – opisuje za Telegraf policajac Nemanja Mojović.

Njegov kolega Milan Popović kaže da tog momenta nisu imali vremena ni za kakva razmišljanja i strah, već su u trenutku riješili da skinu svoje bijele majice, koje su sastavni dio uniforme, i da njima djevojci podvežu stravične rane.

– Rasparali smo majice i zaustavili krvarenje. To je sve trajalo oko minut, ali nama je bila vječnost. Ali tada nailazimo na drugi veliki problem. Nismo imali telefon, pa smo motorolom morali da pozovemo pomoć, ali u tunelu nije bilo dometa. Nismo prestajali da pokušavamo, ali kad god uspostavimo vezu, ona se izgubi na najmanji pokret. Međutim, jedne presudne sekunde uspio sam da kažem: “Živa!” i domet je bio izgubljen. Kolegama je, srećom, bilo jasno da treba da pojure ka nama – objašnjava nam Popović u jednom dahu.

Najteže čekanje

On kaže da im je čekanje Hitne pomoć bilo najteže jer su vidjeli da je nesrećnoj djevojci bilo sve gore.

– Sve vrijeme sam je održavao budnom i govorio joj: “Bićeš dobro, pomoć stiže, samo se drži”. Međutim, ona kao da se gasila, nije imala snage ni da jauče. Samo 10 sekundi prije dolaska ljekara rekla nam je: “Gotova sam”. Hitna ju je prebacila na nosilo, a mi smo uzeli zavoj i dodatno joj podvezali rane. Doktori su pokušali nešto da joj ubrizgaju, ali im je pukla igla jer je djevojka već izgubila vene. Nevoljama ni tu nije bio kraj. Odjednom smo čuli da nailazi voz. Kolega Nemanja je viknuo: “Svi uza zid!” Djevojku smo u sekundi sklonili sa šina, a nas 11, nas dvojica, šest kolega i troje ljekara, prilijepili smo se za zid i zažmurili jer je mjesta premalo. Srećom, svi smo dobro prošli – prisjeća se ovaj heroj.

Teškoj agoniji ni tu nije bio kraj. Preostalo im je još 700 metara trčanja do ambulantnih kola iako su im se baterijske lampe ugasile.

– Strah da ćemo zakasniti počeo je da nas obuzima i što smo brže trčali, to nam se činilo da je kraj tunela sve dalji. Djevojci je dio tijela od kojeg su joj odsječene noge postao bijeli jer je izgubila previše krvi. Sjetili smo se da je u tunelu s takvom povredom provela oko 20 minuta, ali nismo prestajali da vjerujemo u čudo, koje smo na kraju i dočekali. Smjestili smo je u Hitnu i ljekari VMA su je spasli, ali smo načuli da je ipak ostala bez nogu. Nama je ipak najbitnije da je preživjela – zaključuje hrabri Mojović i dodaje da još uvijek nisu stupili u kontakt sa roditeljima K. D., ali da su čuli da je njen otac bio kod njih u stanici i to vjerovatno da bi se njima zahvalio.

Iz Kragujevca na posao

Milan Popović građane Srbije čuva već 18 godina i do Beograda svakog dana putuje iz Kragujevca. Njegov kolega Mojović je 11 godina u službi.

Porukom javila majci da će se ubiti

Kako se saznaje, K. D. živi na Paliluli i prije pokušaja samoubistva bila je s majkom na autobuskoj stanici na Pančevačkom mostu. U jednom trenutku one su se posvađale i starija žena je ušla sama u autobus.

– Nakon samo nekoliko minuta kćerka joj je poslala SMS poruku: “Sada ću da izvršim samoubistvo”. Uplašena žena odmah je to javila policiji koja je krenula u hitnu potragu iako nisu znali gdje se djevojka uputila. Kasnije se ispostavilo da je samo otišla sa autobuske na željezničku stanicu i nekako se provukla pored čuvara koji je bio na početku tunela. Prešla je možda nekih 700 metara i tu legla na prugu da bi dočekala voz koji će joj presuditi. Međutim, izgleda da se predomislila kada je vidjela voz i stigla je samo gornji dio tijela da skloni sa šina, pa je zato ostala bez nogu – priča prijatelj blizak porodici.

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu