Budući da pravo na imovinu garantuje Konvencija Savjeta Evrope o ljudskim pravima, to znači da bi SPC, ukoliko pred Ustavnim sudom Crne Gore ne bi dobije zadovoljenje prava na imovinu, mogla da se obrati Evropskom sudu za ljudska prava u Strazburu.
Profesor Pravnog fakulteta u Beogradu Bojan Milisavljević ističe da Crna Gora pokušava da proglasi svojom kulturnom baštinom nešto što je vjekovima bila zajednička vjerska baština pravoslavne crkve, te da očekuje da se ograničavanje prava SPC na imovinu nađe najprije pod lupom sudskih organa u Grnoj Gori, a potom pred Evropskim sudom.
On je napomenuo da Evropski sud ima veoma bogatu praksu koja se tiče povrede prava na imovinu, kao i da je “posebno osjetljiv na svako njeno ograničavanje”.
U tom smislu bi položaj vjerske zajednice pred ovim sudom bio prilično povoljan i mogla bi se očekivati jasna i brza odluka – rekao je ranije Milisavljević.
Njegovo mišljenje dijeli i advokat Dušan Ignjatović, koji upravo ukazuje na jednu konkretnu odluku Evropskog suda u slučaju u kojem je osam grčkih manastira podnijelo predstavku protiv države Grčke zbog povrede, prije svega, prava na imovinu (Holy Monasteries v. Greece).
U tom slučaju, sud je zaključio da je došlo do miješanja u pravo na imovinu podnosilaca predstavke.
– Sličnosti u postupanju grčkog i crnogorskog zakonodavca nesumnjivo ima. I predmet Svetih manastira i situacija sa imovinom SPC u Crnoj Gori odlikuje kompleksno činjenično stanje koje se odnosilo na rješenje pitanja vlasništva nad manastirima i crkvama. Imovina je u oba slučaja stvorena u daljoj prošlosti, a svakako mnogo prije donošenja zakona koji pretenduju da riješe pitanje svojine nad tom imovinom – naveo je Ignjatović u tekstu objavljenom na blogu “Mihajlo Law Blog”.
Ignjatović je dalje ukazao da i grčki i crnogorski zakon propisuju da će, ukoliko crkve ne dokažu da su stekle pravo svojine na imovini u skladu sa načinima predviđenim zakonima, usvojenim nekoliko desetina ili stotina godina nakon sticanja imovine, kao vlasnik te imovine biti upisana država.
U obje situacije se faktički, kako navodi, uspostavlja pretpostavka da imovina pripada državi, dok je na crkvama da pokušaju da je ospore.
U odnosu na kriterijume koje primjenjuje Evropski sud za ljudska prava Ignjatović pretpostavlja da će, ukoliko crnogosrski Zakon stigne do njega na preispitivanje, Evropski sud stati na stanovište da je došlo do mješanja države u pravo na imovinu aplikanta, i da je postojao domaći zakon po kome je mješanje sprovedeno, smatra advokat.
Taj sud bi dalje mogao da razmatra da li je mješanja bilo u skladu sa domaćim zakonom, da li je ono bilo opravdano javnim interesom, a potom i da li je mješanje proporcionalno cilju koji se želi postići.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu