Donirao je 200.000 kuna domovima zdravlja u Istri, i to sto hiljada kuna za nabavku ultrazvučnog aparata za ordinaciju opšte medicine u Lupoglavu, a preostalih sto hiljada kuna ogranku Pazin za palijativu i za medicinsko-hemijsku laboratoriju. Humanitarnoj misiji tu nije kraj, uskoro namjerava da realizuje još jednu donaciju, ovoga puta za Talasoterapiju Opatija, piše Glas Istre.
Rodom je iz Vranja kod Lupoglava, sela u blizini tunela Učka. Srednju školu završio je u Puli, a Ekonomski fakultet u Rijeci gdje je proveo radni vijek, godinu i po dana u nekada velikoj trgovačkoj firmi Brodomaterijal, a 38,5 godina, u slovenskom osiguravajućem društvu Sava osiguranje, kasnije Triglav osiguranje, od toga šesnaest godina na rukovodećim mjestima, kao direktor filijale Rijeka, zatim predsjednik i član uprave društva. Od solidnih primanja mogao je dosta da uštedi. Izgradio je kuću u Matuljima, u Mihotićima. Prodao ju je i uredio staru kuću u selu Vranja gdje sada živi.
– Po odlasku u penziju još nekoliko godina proveo sam u Matuljima, a onda ocijenio da je kvalitetniji život na selu, jer uz obalu je sve skučeno, uvijek su velike gužve u saobraćaju. Obnovio sam i opremio kuću u Vranji, uredio mali ekonomski objekat kao mali nužni smještaj i jedan ranč u blizini sela. Brat živi u Americi, u Los Anđelesu, a sestra u Rapcu. Jedna sestra u Puli nedavno je preminula, a prethodno i jedan brat. Imam šest nećaka, a oni dvanaestoro djece, manje, više svi su zbrinuti. Nešto sam poklonio i toj djeci, svima jednako, a onda odlučio dio ušteđevine da doniram zdravstvenoj instituciji – kaže Milan Grozić.
Na pitanje zašto se odlučio upravo za zdravstvo, obrazložiće da pored privrede, postoje delatnosti nužne da bi društvo funkcionisalo, a to su zdravstvo, školstvo, nauka, socijalni rad, sport, kultura. I u vrijeme dok je bio direktor i predsjednik uprave osiguravajuće kuće, doniralo se i zdravstvu i sportu u Rijeci. Petnaest godina bio je član Predsjedništva NK Rijeka, četiri godine predsjednik Nadzornog odbora NK Rijeka, potpredsjednik riječkog košarkaškog kluba, bio je aktivan u atletskom klubu Kvarner i u boćarskom klubu.
– Često sam razmišljao da doniram porodicama sa puno djece. Zbog demografije. Najbolje je ulagati u djecu, u porodice, ali nemaju žiro račun i to je teško realizovati, a i zdravstvo je na prvom mjestu, stalno nedostaje sredstava. Donaciju Istarskim domovima zdravlja uplatio sam sa pametnog telefona koristeći aplikaciju kojom plaćam i sve račune, tako ću uskoro i sredstva za Talasoterapiju. Srčani sam bolesnik. Svakih godinu i po odlazim na pregled u Opatiju. Pouzdano znam i da pacijenti iz cijele Istre tamo zakazuju. Poznajem i direktora Viktora Peršića. Njegova majka rodom je iz Šušnjevice. Zajedno smo studirali – obrazlaže Milan Grozić motive svog nadasve plemenitog gesta. Voleo bi, kaže, da i drugi idu njegovim putem jer Istra je najbogatiji okrug u Hrvatskoj.
– Što meni znače novci. Ništa. Imam sve što želim, i auto, i ranč, mogu da idem u Ameriku kada god hoću. Stalno me zovu, ali bojim se aviona, iako sam njim i poslovno i privatno puno putovao. Učestvovao sam na osam međunarodnih kongresa za pomorsko osiguranje, širom svijeta, po osam dana, uvek u septembru – kaže Milan i dodaje da mu je najljepše u rodnom selu u kojem danas živi osamdesetak stanovnika.
Svojevremeno ih je živjelo tristotinak. Samo je njih u porodici bilo petoro braće i sestara. U Drugom svjetskom ratu nastradali su mu otac i stric. Nijemci su 1944. godine povlačeći se, spalili selo i pobili sve mlade ljude koje su zatekli kod kuće. Ko je pobjegao, ili sakrio se u šumu, ostao je živ.
Vitalan osamdesetogodišnjak najviše vremena provodi na svom ranču s pogledom na Učku. Društvo mu pravi zlatni retriver Fido. Ogradio je parcelu od 3.500 kvadratnih metara, sa haustorom, dva ulaza, malim i velikim, uredio malu vikendicu, posadio tridesetak voćaka, smokve, jabuke, trešnje, bademe, obrađuje baštu sa povrćem, piše Glas Istre.
– Ne mogu, a da nešto ne radim. Ko bi čamio cijelio dan u skučenom prostoru – zaključuje Milan.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu