Televizijska serija koja vjerodostojnim scenama i činjenicama koje su Sovjeti krili iza gvozdene zavjese, priča o najvećoj nuklearnoj katastrofi i žrtvama u istoriji čovječanstva, ovih dana mami pažnju gledalaca. Početak njenog emitovanja podudario se 33-godišnjicom nesreće od koje je drhtala sjeverna hemisfera. Tog 26. aprila 1986. eksplodirao je jedan od četiri reaktora nuklerne elektrane “Lenjin” u Pripjatu, ukrajinskom gradu blizu sadašnje granice sa Ukrajinom.
Serija “Černobilj” (Chernobyl), za razliku od ostalih igranih ostvarenja koji su se bavili ovom temom, detaljno tumači šta se desilo tog dana u nukleranoj elektrani, prikazuje život građana Pripjata i žigoše sovjetsku vlast koje su pokušavale da oćute tragediju.
Eksplozija na četvrtom reaktoru u atmosferu je oslobodila veliku količinu radioaktivnog otpada.
Radioaktivni oblaci
Nakon eksplozije, radioaktivni oblaci prekrili su gotovo čitavu Evropu.
Prva vazdušna struja koja je registrovana bila je 27. aprila oko podneva u Černobilju, a do Slovenije je stigla dva dana kasnije. Smatra se da je prvi radioaktivni oblak do Srbije i Beograda stigao 1. maja, a donijela ga je druga vazdušna struja. A tih dana padala je i kiša koja je dodatno zakompikovala stvari i proširila strah među ljudima.
Oni koji su tih dana sa strahom gledali u nebo sjećaju se kako su informacije sporo dolazile.
Koliko pamtim bila je panika, ali ne tolika kolika bi bila danas u vrijeme kada informacije brzo stižu sa kraja na kraj svijeta i kada se više zna o posljedicama radioaktivnosti. Mi smo, sjećam se, za havariju u Černobilju saznali tri-četiri dana poslije eksplozije u nuklearnoj elektrani, jer su Sovjeti pokušavali da sakriju šta se zaista desilo – priča Užičanin Jovan Marjanović (68).
Pamti da je za Černobilj saznao 30. aprila, dok su se djeca u njegovom komšiluku spremala da lože logorsku vatru.
– Pogodilo se da je jedan moj komšija baš tog dana došao sa putovanja u Rusiju, gdje je išao posredstvom turističke agencije. Došao sam kod njega kući i pitao ga: “Šta se to tamo desilo”, ali on nije razumio moje pitanje. Rekao je da je prvi put o nuklearnoj havariji čuo od mene i da za sve vrijeme boravka u Rusiji niko nigdje nije spomenuo ni riječ o tome. Da li su ga zvali ili se sam javio, ne sjećam se, tek poslije nekoliko dana je išao kod ljekara da provjeri da li je ozračen. Srećom, boravak u SSSR nije se odrazio po njegovo zdravlje – sjeća se Marjanović.
26. aprila u 01.23 sati po moskovskom vremenu izbila je nesreća
26. aprila u 11 sati stigli su autobusi za evakuaciju
Narod se u Srbiji tada držao preporuke da ne valja izlaziti napolje dok pada kiša. Da li je ovo bio zvaničan savjet ili ga je proturio neko ko je bio svjestan opasnosti – rijetko ko se sjeća.
Kontaminirano povrće
Zbog Černobilja, u to vrijeme, najviše su zaplatili pijačni trgovci koji su prodavali tek pristiglo voće i povrće, jer skeptični građani iz mjere predostrožnosti nisu htjeli da kupuju luk, salatu, jagode, koje je zalivala kiša iz, kako se pričalo, radioaktivnih oblaka.
U cijeloj Srbiji građani su masovno bacali zelenu salatu i sve mlade plodove, a išlo je do te mjere da su negdje uništavala i cijela polja pšenice.
– Vijesti o havariji u Černobilju, štetnosti radioaktivnih materija i mogućim posljedicama po nas državna televizija je prilično dozirala. Vjerovatno zbog toga ljudi nisu pridavali značaju tom događaju, mada su branili djeci da izlaze napolje. O nuklearkama se tada znalo samo da služe za proizvodnju struje, pa je havarija za nas predstavljala i nepoznatu opasnost. Malo po malo, kada je opasnost već prošla, stručni časopisi su se detaljnije objasnili šta su nuklearke i kakav rizik nose – priča Ranko Dejović iz Užica.
Zvanični podaci kažu da je usljed havarije u Pripjatu 8,4 miliona građana SSSR (Ukrajine, Bjelorusije i Rusije) bilo izloženo radioaktivnom zračenju. Organizacija za zaštitu prirodne sredine “Greenpeace” saopštila je da je od posljedica katastrofe u Černobilja umrlo oko 200.000 ljudi, mada je prema nezvaničnim procjenama taj broj bio i dva puta veća. Pripjat je već 33 godine napušten grad, a oko 35.000 odraslih i 1.400 djece iz šireg područja nuklearne elektrane zatražilo je pomoć zbog posljedica zračenja. Godine poslije havarije donijele su sve više oboljelih od raka i leukemije, rođenja djece sa poremećajima i prijevremene porođaje.
U čitavoj Evropi uticaj zračenja se odrazio na zdravlje ljudi zbog aktivnosti cezijuma 137 i stroncijuma 90 i ostalih radionuklida čije vrijeme poluraspada je 30 godina i koji će u zemlji biti prisutni još 30 godina.
Kako je došlo do nesreće?
Do nesreće je došlo usljed testa na reaktoru, a postoje dvije verzije uzroka katastrofe.
Prema prvoj verziji, iz 1986, uzrok je bila greška operatera, a prema drugoj, iz 1991, u pitanju je bila greška u dizajnu reaktora. Smatra se da je to ujedno i najveća ekološka katastrofa u istoriji nuklearne energije. Iz oblasti oko černobiljske elektrane evakuisano je više od 100.000 stanovnika. Objekat se nalazi blizu Pripjata, od Černobilja je udaljen 18 kilometara, a od granice sa Bjelorusijom 16. Pripjat je danas napušten i nalazi se u centru zabranjene zone. Te večeri kada se dogodila nesreća, grad Pripjat nije bio odmah evakuisan. Stanovnici nisu bili ni svjesni šta se dogodilo, ali su se nakon nekoliko sati razboljele desetine. Sljedeće jutro, 27. aprila, stigli su prvi autobusi u Pripjat i počela je evakuacija.
(Blic)
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu