Ali razlog vjerovatno nije ono što mislite. Nije stvar samo u tome da postoji više elemenata koje treba kontrolisati. Razlog leži negdje drugdje.
Svijet automobilske industrije se dramatično razvio u posljednje dvije decenije. Tehnologija je prodrla u vozila na svaki zamislivi način, bilo u ime sigurnosti, zaštite okoliša ili jednostavno zabave.
ADAS sistemi za pomoć u vožnji ili sprečavanje nesreća, DPF/FAP filteri čestica, digitalni ekrani pomoću kojih možete kontrolisati bezbrojne parametre vozila, gledati film ili igrati Angry Birds. Opcije su beskrajne kada pristupimo verzijama srednje, a posebno više klase.
Međutim, sve u životu ima svoje nedostatke, a tehnologija u vozilima nije izuzetak. I ne govorimo samo o nabavnim cijenama komponenti ili povećanoj veličini i težini.
Tehnologija utiče na troškove održavanja, ali ne na način na koji mislite. Što više komponenti vozilo ima, to je njegovo održavanje složenije. S jedne strane, postoji više kontrolnih tačaka, pregledi su dugotrajniji, ali i samo habanje je izraženije, što direktno utiče na cijenu održavanja vozila.
Ali pravi ključ povećanja troškova održavanja posljednjih godina leži u drugom aspektu koji uvijek previdimo prilikom kupovine automobila, a to je vezano za inžinjere koji su ga dizajnirali i konstruisali.
U prošlosti, zamjena filtera, pumpe za gorivo ili zamjena jednostavne sijalice bila je vrlo jednostavna operacija za mehaničara. Zašto? Zbog jednostavne činjenice da su svi ovi dijelovi bili vrlo dostupni.
Međutim, količina tehnologije povezane sa današnjim vozilima, a posebno motorima, izuzetno otežava pristup habajućim dijelovima koji se moraju redovno mijenjati. Ovo je takođe pogoršano potrebom za maksimiziranjem prostora kako se veličina vozila povećava, kao i problemima dizajna i aerodinamike koji dodatno “zagušuju” motore.
Odličan primjer za to je promjenu filtera goriva na dizelskoj Kiji Sportage treće generacije, koja se proizvodila između 2010. i 2016. godine. Prvo, morate ukloniti filter zraka i njegovo kućište, a zatim izvaditi akumulator. Zatim se skinu konektori sa upravljačke jedinice motora, koja se takođe mora kompletno ukloniti. Tek tada je omogućen pristup filteru goriva, koji se nalazi iza kontrolne jedinice, odnosno ispod šoferšajbne u dijelu koji odvaja motorni od putničkog prostora.
Nakon što se senzori i nosač filtera odvoje, moguće je ukloniti glomazni element odgovoran za zadržavanje nečistoća u gorivu. Ali tu nije kraj, jer serviser taj filter mora staviti na radni sto, zatim ukloniti ožičenje, senzor i nosač da bi ga odvojio od kućišta. Tek tada mehaničar može ugraditi novi filter goriva, zamijeniti ga i ponoviti isti posao koji obavlja u kontra smjeru.
To je samo jedan u nizu primjera koji zahtijevaju mnogo više postupaka rada i više potrošenog vremena, što analogno tome znači i povećanja troškova rada, te ukupno veće troškove održavanja.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu