Njihov životni projekat zove se “Nomad Citizen Sailing” i predstavlja ideju da je moguće biti slobodan, ne vezivati se za jedno mjesto, nego živjeti bilo gdje u svijetu i raditi od tamo, piše Radio slobodna Evropa.
Ovakvu odluku su donijeli zato što su, kako kažu, u Francuskoj radili mnogo, bili su veoma zauzeti, a njihove dvije plate, osim za plaćanje računa, nisu bile dovoljne za život. Zbog obaveza tokom dana nisu provodili dovoljno vremena sa Tarom što ih je navelo da započnu drugačiji život.
Danijela je studirala u Segedinu (Mađarska), nakon čega se preselila u Monpelje, u Francusku gdje je radila kao zubarka. Govori srpski, mađarski, engleski i francuski jezik.
Tara je počela da ide u obdanište kada je imala tri mjeseca, zato što žene imaju porodiljsko samo dva mjeseca, što znači da sam odmah morala da se vratim na posao. Bila je u obdaništu od devet do 18 sati. Shvatili smo da uopšte ne vidimo naše dijete, da ga neko drugi odgaja. Nekako je ona izvor naše odluke. To smo uradili da bi provodili više vremena zajedno sa njom – rekla je Danijela.
Prema njenim riječima, Tara je srećno dijete, a putovanja su u potpunosti prilagođena njenim potrebama.
– Ja imam osjećaj da je ona srećna zato što provodi vrijeme sa nama i mi jako pazimo da sve to bude prilagođeno njoj. Čim vidimo da nešto nije u redu, promijenimo planove kako bi to njoj odgovaralo. Njena ishrana je ostala nepromijenjena, a upisaćemo je i u neko privatno obdanište, čim budemo više vremena provodili na jednom mjestu, da bi bila sa drugarima – ispričala je Danijela.
Kako je rekla, njihovi prijatelji su bili veoma iznenađeni ovakvom odlukom.
– Svi naši prijatelji su bili strašno uplašeni kako će to u stvari da izgleda i mislim da niko ne može da zamisli nikakav život izvan ovog koji poznajemo, koji je samo mali dio onog što može da se ostvari i što postoji. Rekla sam tri mjeseca ili par godina, ali sada se nikad ne bih vratila nazad u onaj stari život. Ako nam se neko mjesto sviđa, ostaćemo duže, ali sigurno nećemo provesti cijeli život na brodu – priča Danijela.
“Ne treba čekati sutra”
Kako je rekla, pokrenuli su projekat sa Jutjub filmovima o njihovom životu na brodu i putovanju oko svijeta što je postao njen posao, da snima i montira filmove koje jednom nedjeljno objavljuju na svom kanalu.
– To mi se jako sviđa i želimo da pokažemo da je moguće, da ne treba čekati sutra, da ako neko nešto želi, treba da uradi danas. Željeli bi da motivišemo ljude da stvarno naprave od života ono što bi željeli da budu i da imaju život kakav zamišljaju, a ne da čekaju da se nešto desi ili da traže izgovore – objašnjava ona.
Marvin je oduvijek želio da živi na brodu, jer je radio u mornarici u Francuskoj i dobro je pripremljen za plovidbu. Trenutno radi svoj posao preko interneta, na daljinu. On je opisao da im je ranije bilo tesno u njihovim starim životima.
“Nismo htjeli da mi radimo, a da drugi odgajaju naše dijete”
– Kad je Tara rođena, vidjeli smo da nije moguće nastaviti takav život, jako puno raditi da bi neko drugi odgajao tvoje dijete, puno raditi da bi samo platio račune bez nekog življenja. Zapitali smo se da li ćemo da živimo za posao ili ćemo da radimo da živimo – kazao je Marvin.
Kako je rekao, ne žele da čekaju na penziju ili na godišnji odmor, nego da žive onako kako smatraju da je ispravno.
– Počeli smo da razmišljamo kako to možemo da uklopimo u neki život gdjije ćemo da trošimo manje para, zato što nećemo imati prihod, da proizvodimo svoju struju, da imamo mašinu koja pravi slatku vodu od slane vode, da na našem brodu imamo naš mali sistem na kom smo sami sebi dovoljni – da ne zavisimo ni od čega. Izabrali smo brod jer želimo što manje da zagađujemo planetu, zato što je to jedino što imamo na svetu – smatra Marvin.
Njegova želja je da što većem broju ljudi pokažu na koji način mogu da žive, da brinu o svom zdravlju, da se bave sportom i zdravim načinom ishrane. Oni su iz Francuske otplovili do Španije, a naredne dvije nedjelje će provesti u Danijelinom rodnom gradu, u Subotici na krajnjem sjeveru Srbije.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu