Ništa neobično za Aljasku, živjeći ovde navikli smo na takve okolnosti. Ovdje je priroda ta koja vlada i kojoj se sve prilagođava. Ipak, proslavićemo Vaskrs kako dolikuje u ovim okolnostima, uz farbana jaja, u kućnoj atmosferi, a možda padne i pogača. Ovde na Aljasci se jede uglavnom riba, ali će specijalno za ovu priliku na meniju da bude prasetina, sve po našim običajima, kaže za Serbian Tajms Branko, Srbin koji živi u najsjevernijem i najhladnijem dijelu SAD.
“Većina Srba na Aljasci ostala bez posla”
Prethodnih nekoliko nedjelja najveći problem za stanovnike Enkoridža, ali i cijele Aljaske nije zima, na koju su već navikli, nego enorman porast nezaposlenosti, usljed epidemije korona virusa.
– Sve je stalo. Naftne platforme su raspustile ljude i poslale ih kućama, cijena nafte je drastično pala tako da niko i ne očekuje da ih skoro vrate na posao. Od turizma nema ništa, hoteli su zatvoreni, a najveća briga ovdašnjih ljudi jeste sezona ribolova, koja uskoro počinje. Ako epidemija ne stane i vanredno stanje se produži, ovdje će nastupiti totalni kolaps, jer je to ono od čega živi većina stanovnika Aljaske, ali i veliki broj sezonskih radnika koji ovdje dolaze iz raznih zemalja, a bude dosta i naših ljudi, iz Srbije i cijele Amerike, kaže Branko, koji ima sreću da radi dva posla koji još uvek nisu stali – šlep servis i dostava hrane.
Dodaje i da zbog uobičajeno teških uslova na putevima ovdje za šlep-službu uvijek ima posla, ada pošto su restorani zatvoreni, dostava brze hrane bolje ide nego inače.
– Sve drugo je mrtvo. Prvih dana su, kao i svugdje bile gužve po prodavnicama, ljudi su u panici kupovali sve i svašta. Sada se i to smirilo, iz kuća izlaze samo oni koji moraju. Već oko 11 sati nema nikoga na ulici, ovo je bukvalno grad duhova – konstatuje Branko.
“Život u gradu duhova”
Što se tiče drugih Srba koje poznaje, ističe da oko 90% njih trenutno nema posao.
– Većina je radila po hotelima i restoranima, kao kuvari, baseri, server, jedan broj i na naftnim platformama na sjeveru. Sada svi sjede kućama i mole Boga da ovo što prije prođe. Firme za koje su radili im daju neki minimalac, ali to je nedovoljno za pristojan život. Moja supruga, koja je radila u “Mercedes dileršipu”, takođe je ostala bez posla, prima neku sitnu naknadu. Neki su se prijavili kao nezaposleni, da bi dobili najavljenu korona-pomoć od države, svi čekaju da vide šta će od toga biti, konstatuje.
Na Aljasci su obustavljeni svi letovi, malim avionima se prevoze samo ljudi iz tzv. “prve linije” – ljekari, medicinsko osoblje, policija. Mnogi građani koji su ostali bez posla sada sjede u hotelima, a među njima ima i naših ljudi.
– Sezonci sa naftnih platformi su sada po aerodromima ili u hotelima, gdje čekaju da im država organizuje let za Srbiju. Ovi koji bi trebalo da dođu u sezoni ribolova teško da će moći da putuju – navodi Branko i dodaje:
– Čitamo ovih dana da je nezaposlenost u Americi porasla na 30%, a ovdje na Aljasci je taj procenat puno veći. Neki su već javno zatražili od indijanskih i eskimskih vračeva da se mole njihovim bogovima da otjeraju koronu, dotle je došlo, zaključuje na kraju razgovora za Srbian Tajms Branko, ali ipak dodaje da će se potruditi pravoslavni Vaskrs, i pored svih okolnosti, prođe u radosnoj, porodičnoj atmosferi.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu