Prije skoro pola vijeka, Mauriciju Valenciju, tadašnjem gradonačelniku Napulja, i njegovoj saradnici Emi Maidi stiglo je potresno pismo stotinu siročića iz sirotišta smještenog u dvorcu u zalivu Baia. Djeca su opisivala brutalne metode vaspitača, fizičko kažnjavanje, užasne uslove života i glad. Ta pisana molba za pomoć pokrenula je lanac događaja koji je zauvijek promijenio njihove živote.
– Čim sam pročitala pismo, znala sam da nema vremena za čekanje. Sa članovima gradske administracije otišla sam u inspekciju i zatekla užasne uslove, gori nego što su djeca opisala. Velike, hladne spavaonice bile su dovoljne da se ustanova zatvori, a o zlostavljanjima ne treba ni govoriti – izjavila je Maida.
Djeca prolazila kroz najgoru torturu
U novembru 1975. godine, Maida i Valenci odlučili su da odmah zatvore ustanovu, premještajući djecu u humanije uslove. Godinama kasnije, u čast tog čina, vidikovac na dvorcu u Bakoliju kod Napulja dobio je Valencijevo ime.
– Ako nisu spremni da mu posvete ulicu dostojnu njegovog imena, bolje da ne rade ništa – rekla je njegova kćerka Lucija Valenci.
Djeca su u pismu opisala zlostavljanje koje su trpjela: “Vaspitač nas udara i ostavlja tragove na leđima. One koji se upiške tjera da kleče po nedjelju dana. Hrana je loša, a u spavaonicama ima mnogo pacova. Već mjesec dana se nismo kupali. Kad neko zatraži parče hljeba i nešto da namaže, osoblje viče i udara nas.” Ove riječi ostale su upamćene kao svjedočanstvo o vremenu kada su ljudi poput Valencija i Maide hrabro stali u odbranu ljudskih prava.
Danas, gotovo pola vijeka kasnije, vidikovac nosi ime čovjeka koji je bio simbol pravde i humanosti, prenosi Blic.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu