Trgovina ljudima čiji je cilj seksualna eksploatacija obuhvata oko 80 odsto zabilježenih slučajeva, kao i da su u istom procentu žrtve žene i djevojčice. Slijede prinuda na prošnju i vršenje krivičnih djela.
Nakon ulaska Rumunije i Bugarske u EU, putevi trgovine ljudima, pa i porijeklo žrtava su se izmijenili. Prije dvije decenije većinom su to bile državljanke Moldavije, Rusije, Ukrajine, Bugarske, Rumunije, a danas su to uglavnom državljanke Srbije i drugih zemalja Zapadnog Balkana.
Teško je izdvojiti posebnu vrstu trgovine ljudima kao najpogubniju, piše portal Vesti online, ali osim prinude na klasičnu prostituciju izraziti problem su i dalje ugovoreni brakovi jer samo od slučaja do slučaja zavisi kako će se reagovati.
Dogovoreni brak
Aktivisti nevladinih organizacija ističu da se dešavalo da porodica iz Njemačke dođe u rodno selo i sa prijateljskom porodicom zaključe da oni imaju sina za ženidbu, a oni djevojku za udaju. U ime tog dogovora, isplate prijateljima 5.000 evra, pa roditelji daju dozvolu djevojčici i ona se uda u Njemačkoj.
Posjledica je osim seksualne eksploatacije često i radna, ako je koriste za rad po kući. Pritom te djevojčice često nemaju kontakt sa roditeljima. Međutim, aktivisti kažu da ima i slučajeva kad djevojčica u ugovorenom braku naiđe na razumijevanje i dobar tretman, a sa roditeljima održava kontakt. Tada se postavlja pitanje da li je vratiti u rodno selo i koji je njen najbolji interes.
Žrtve bez identiteta
U nevladinoj organizaciji ASTRA kažu da se procjenjuje da je od ukupno eksploatisanih identifikovano tek oko 10 odsto žrtava, dok se za ostale ne zna ništa.
U poređenju sa ostalim zemljama, prema riječima Jasmine Krunić iz Astre, u Srbiji je zabilježeno 76 žrtava tokom 2018. godine. Ona je rekla da to zvuči optimistično, ali je daleko od realnog stanja.
Ovaj broj se smanjuje jer je tokom 2019. identifikovano 26 žrtava, ali to nije stvarna slika i problem ostaje – kazala je Krunić.
Blage kazne
Kao glavni nedostatak u Srbiji, ona je iznela neadekvatnu primjenu zakona, ugovora i memoranduma o saradnji, odnosno sinhronizovan odgovor svih vladinih i nevladinih aktera koji se ovim problemom bave.
– Rezultati sudske prakse govore da su kazne za počinioce i dalje vrlo niske, sudski procesi dugo traju, a žrtve skoro nikad ne dobiju status zaštićenog svjedoka, pa se često trgovina ljudima prekvalifikuje u krivično djelo posredovanje u prostituciji. Posljedica je da trgovci dobijaju niske kazne, a žrtve gube prava – pojasnila je Krunićeva.
Djeca najveće žrtve
U porastu je i radna eksploatacija, a riječ je o pravom roblju kao iz knjiga o afroamerikancima u davnim vremenima. Ovo je posljedica trenda globalnih ekonomski motivisanih migracija, a u kojima stanovnici Balkana aktivno učestvuju.
– U BiH je radna eksploatacija dominantna nad seksualnom, a 89 odsto žrtava su djeca.
Crna Gora, prema riječima Maje Raičević iz Centra za prava žena iz Podgorice, smanjila je broj žrtava, pa je u skloništu koje je vodilo ovo udruženje 2000. godine bilo 68 žrtava, a sada upola manje.
– I Makedonija je zemlja i vrbovanja i bilježi porast interne trgovine ljudima, najčešće djecom starosti od 12 do 15 godina. Dominantan je oblik seksualne eksploatacije, pa radne, a žrtve su mahom iz regiona.
Prodaju im tijelo, pa organe
Vlada Arsić, autor knjige “Izgubljene u magli”, dugo se bavi problemom trgovine ljudima. Kroz priču o sudbinama tri djevojke koje su postale žrtve modernog ropstva, on upozorava da nije tajna da postoje prave ljudske pijace na kojima se trguje djevojkama.
A nakon “penzionisanja”, one postaju i žrtve trgovaca organima. Arsić, inače novinar i istraživač koji je do sada zabilježio na stotine reportaža o ljudima i njihovim sudbinama, ističe da su u najgorem položaju djevojke iz unutrašnjosti, koje u gradove dolaze da bi studirale ili radile i da su one najčešće i prve na meti trgovaca ljudima.
– Najveća predrasuda jeste ta što se često poistovjećuje dobrovoljna i prinudna prostitucija. Žrtve trgovaca ljudi nisu prostitutke, nikada nisu ni željele to da budu, jednostavno su primorane. Zabluda je i da je riječ isključivo o lakovjernim ili neškolovanim djevojkama jer je praksa pokazala da se u ovo vrzino kolo često upliću i obrazovane osobe. Moja saznanja upućuju da svako može da postane žrtva – kaže Arsić.
On otkriva da se na ljudskim pijacama djevojke rangiraju prema mladosti, ljepoti i neiskustvu. Na osnovu toga se utvrđuje njihova prodajna cijena, i to da li će raditi sa klijentelom u prestižnim hotelima, u prčvarnicama ili na ulici.
– S vremenom, svaka stiže do samog dna. Ali, zašto se rijetko dešava da se neka od njih pojavi, ispriča svoju tragičnu sudbinu i upozori druge, potencijalne žrtve? Teško mi je i da zamislim, ali se odgovor sam po sebi nameće. Vjerujem da mnoge od njih, nakon “penzionisanja”, postaju i žrtve trgovaca organima – zakučuje Arsić.
Crveni fenjeri sijaju internetom
U svjetskoj turističkoj ponudi Beograd je osim po svojoj ljepoti i ljubaznim domaćinima naročito istaknut i kao “grad grijeha”. Ne samo po slobodi u uživanju u duvanu i piću, nego i kao “seks destinacija”, poznata po niskim cijenama, navodi portal Vesti online.
U prilog tome govore brojni sajtovi za “masažu” i “poslovnu pratnju”. Na njima se reklamiraju djevojke očito visokog obrazovnog statusa, koje govore po nekoliko jezika i često isto toliko plastičnih operacija. Ostaje nepoznanica ko su te djevojke i kako su dospjele u tu situaciju.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu