Njihova kćerka preminula je prije dva dana u Kliničkom centru Kragujevcu, a oni su ubijeđeni, kako kažu, da im je dijete ubila nebriga u zdravstvenoj ustanovi.
Mlada Lela u čačansku bolnicu primljena je u lošem stanju i sumnjalo se da je imala moždani udar. Potom je prebačena u Kragujevac gdje je roditeljima saopšteno da ima dva odvojena tumora na mozgu i da se hitno mora izvršiti operacija.
– Prihvatili smo, boreći se djetetu za život, a intervencija je izvedena otvaranjem glave. Međutim, sa patologije iz Beograda vratio se rezultat u kojem stoji, kako tvrde, da nema malignih ćelija, a onda se ispostavilo da je drugi tumor potpuno iščezao, iako su nam tvrdili da njega ne smiju da diraju, jer je na jako nezgodnom mjestu, dok su drugi otklonili. Naša kćerka je bila prilično dobro i prije i poslije operacije i nismo primijetili da je u teškom stanju. Situacija se zakomplikovala kada je dobila temperaturu i danima je vegetirala. Zaticali smo je nepresvučenu i ubijeđeni smo da je preminula gladna i žedna. Vodu koju smo donosili nije pila jer smo obilježavali flašice, plašeći se da li će je neko napojiti. Na kraju nam je saopšteno da ona nije za neurološko odjeljenje, već za interno i ljekar nam je rekao da će ona biti prebačena tamo – priča Radiša.
Njegova supruga Danka je očajna i ubijeđena da je njena kćerka preminula od nebrige. Slomljena od tuge kaže da ne mogu da se pomire da je njihovo dijete, nasmijana i dobra kćerka, ovozemaljski život završila kao biljka. Bol koji ih je snašao ni sami ne znaju kako podnose.
Ljekari ih izbjegavaju
– Ljekari su odbijali da razgovaraju sa nama, nismo uspjeli ni sa kim da pričamo iako smo stalno to pokušavali, kao da su bježali od nas. Imali smo jednu medicinsku sestru koju smo poznavali i koja je krišom ulazila na odjeljenje i pojila nam dijete. U drugim momentima mislimo da ništa nije ni jela, ni pila. Prilikom posljednje posjete kada smo bili kod naše Lele, ona je već imala otvorene rane po tijelu od ležanja i tada smo shvatili da niko u bolnici našem djetetu nije ni prišao, da je presvuče i okupa. Uhvatile su je infekcija urinarnog kanala i klostridija i tako je preminula – priča očajna majka Danka.
Oni ističu da ne krive nikoga, ali da žele da skrenu pažnju javnosti kako se ničijem djetetu u Srbiji nikada više ne bi dogodila ista sudbina.
– Sada je sve kasno, ali ovo činimo da skrenemo pažnju javnosti na nebrigu koju mogu doživjeti tuđa djeca koja zapadnu u ovakvu situaciju. Tražili smo obdukciju, ali da to urade stručni ljekari u Beogradu, nikako u Kragujevcu. Međutim, oni su to bez našeg odobrenja uradili u Kragujevcu. Mi smo podnijeli tužbu, jer tvrdimo da je naše dijete liječeno od tumora koji je i napisan kao uzrok smrti, a potvrđeno je da tumora nije ni bilo, a mi smatramo da je naša Lela umrla od infekcije i nebrige. Ako ima pravde to će se i dokazati i dobiće sudski epilog, jer hoćemo da znamo istinu i kako je naše dijete preminulo – kaže Radiša, prenosi Blic.
Inače, Lela Tomašević bila je izuzetan prosvjetni radnik i akademski slikar. Predavala je u četiri škole i to u Slatini, Zablaću, Atenici i OŠ “Ratko Mitrović”, a držala je časove i za talentovanu djecu u Domu kulture. Njene kolege kažu da je bila izuzetna osoba i jako posvećena djeci i svom pozivu. Iza nje su ostali roditelji i dvije sestre.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu