Tara se nakon duže vremena vidjela sa majkom koja zdravstveno nije dobro. Ona već sutra putuje kod oca u Sjevernu Makedoniju i priznaje da se plaši razgovora sa njim.
– Bolje sam, promijenila sam i boju kose, počela sam da se sređujem, jedem, negdje se vraćam u normalu. Depresija je i dalje prisutna, ali negdje pokušavam da vrijeme tokom dana provedem sa prijateljima, da se čujem sa porodicom. Sinoć sam se vidjela sa mamom poslije dužeg vremena. Trudim se da održavam kontakte sa ljudima koji me čine srećnom, a zaboravljam koliko mi je loše. Noću me stigne i tuga i nervoza, što sam ovo, ono, a tokom dana mi je okej – počinje Tara svoju ispovijest.
– Prvi put sam se čula danas sa mamom poslije dužeg perioda, mama je uz mene, mnogo je lošeg zdravlja, pa ne bih u to dublje ulazila. Tata kaže: “Ti i da si se obrukala, da si najgora na svijetu, najgora si za sebe, ti si moje dijete, mene nisi obrukala, možeš da obrukaš samo sebe, ja sam tvoj tata, volim te”. Uz mene su roditelji. Sa tatom nisam pričala o Nenadu, suzdržali smo se rijalitija, kapiram da će to biti neki ozbiljniji razgovor, a mama me podržava i kaže da vidi koliko me voli – istakla je.
– Plašim se šta će mi reći otac, najveći strah mi je tatina osuda. Vjerovatno mu se ne dopada, razlika u godinama i način, s obzirom na to da je moj tata veliki vjernik i ne podržava ni alkohol, ni cigarete, a kamo li prevare, mislim da ćemo imati ozbiljan razgovor – nastavila je.
I dalje se nije čula sa Nenadovom porodicom, a kako je rekla, svjesna je da ih oni ne podržavaju.
– Nisam se čula sa Nenadovom porodicom, nisu mi odgovorili na poruke. Vrlo vjerovatno da me ne prihvataju, ali nije Nenad mali. Te stvari su teške, krivo mi je da imaju ružno mišljenje o meni. Te stvari se rješavaju tokom vremena, godina. I moj tata vjerovatno neće prihvatiti Nenada, to nije normalna situacja, nismo imali neki bajan odnos u rijaltiju da bi ljudi imali lijepo mišljenje o meni i našoj vezi, ali nadam se da će se to promijeniti – rekla je Tara.
– Stidim se mojih posljednjih tri mjeseca, baš sam bila katastrofa. Primjetila sam da me ljudi ne osuđuju za prevaru koliko me osuđuju za ponašanje, lomljenje, agresiju, bijes. Stidim se svoje nervoze, bijesa i svog neumeća da se iskontrolišem. Kajem se zbog načina ulaska u vezu i ne bih to ponovila, vjerovatno bih sačekala da se pokrene razvod, ne bih ušla u vezu sa njim kada smo dobili informaciju da će doći do razvoda, već kad bi bio pokrenut razvod ili kada bi se zvanično razveli – dodala je ona.
Tara kaže da smatra da Ša i dalje voli svoju suprugu Ivanu, a ne krije i da sumnja u njega, te da postoji i strah, da ne doživi ono kroz šta je Ivana prošla.
– On je mnogo kivan, opet ne znam čemu ta osjećanja i bijes je emocija. Čisto sumnjam da će se pomiriti, ali sumnjam u njega. Nije mi jasno čemu toliki bijes, ako ti kažeš da te je prestalo i da nemaš emociju? Čemu bijes, komentarisanje, spominjanje? U toku naše rasprave i svađe on se uvijek pokaje – – Jao, izgubio sam nešto najbolje na svijetu.
Ne kažem da ne treba da govori te stvari, ne kažem da je njegova supruga nešto manje od najboljeg, ali izgovor tih stvari i sve to u svađama ne daje mi do znanja da je to završio sa tim u svojoj glavi, nije raskrstio. Sve će ga strefiti tek kad izađe – rekla je Tara i dodala:
– Ne može da je ne voli nakon sedam godina braka, nemoguće, mora da postoji neka vrsta emocije, nadam se da je to ona klasična emocija, da nekog voliš kao čovjeka, prijatelja, kao nekog ko je bio uz tebe, da nije nešto više od toga. Nisam sto odsto sigurna da bih rekla da je ne voli, da voli samo mene.
– Svi kažu ko jednom prevari, prevariće opet. Postoji taj strah. On trenutno nema moje stoprocentno povjerenje, nemam ni ja njegovo, takva je situacija, ali nadam se da ćemo dostići vrhunac povjerenja, ljubavi. Suicidne misli su prestale. Kad sam izašla iz Zadruge bila sam loše, kroz par dana to je prošlo – rekla je Tara za Telegraf.
– Vjerovatno bih samo prošla, vjerovatno je ne bih ni prepoznala, vidjela sam samo par slika. Ja sam neko ko je njoj, da je njihov brak bio najbolji na svijetu ili nagori, neko sam ko je to upropastio. Da li sam ja kriva za to, da li je moja krivica 50, 40 odsto. Ja sam saučesnik, nema potrebe da imamo bilo kakvu komunikaciju ikada – kaže Tara i dodaje:
– Postoji stid i sramota koju osjećam zto što se sve desilo na takav način, zato što je neko povrijeđen, a ta osoba meni ništa nije zgriješila da bih je ja povrijedila. Nenad je pri našem muvanju stajao pri odluci da se ne razvodi, da mu budem druga, a znala sam da ljubavnica neću biti nikada i da me zanima, prva i posljednja zauvijek ili nikako. Prema Ivani osećam empatiju, veoma sam emotivna osoba, negdje postoji taj ženski momenat i razumem šta sma uradila i krivo mi je što je povrijeđena – zaključuje ona.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu