Želio je nešto posebno
Iako je mogao lagodno da žvi kao najmlađi sin guvernera Nelsona Rokfelera i da naslijedi porodični posao, Majkl je želio nešto drugo. Uključio se u rad Muzeja za primitivnu umjetnost koji je osnovao njegov otac, a zatim je odlučio da uradi nešto posebno.
Rekao je da želi da uradi nešto što niko dosada nije uradio i da donese ogromnu kolekciju u Njujork – prenosi riječi njegovog kolege Karla Heidera portal ATI.
Već je prije toga mnogo putovao i po nekoliko mjeseci živio u Japanu i Venecueli, ali želio je naći nešto doista retko. Uputio se na obale Nove Gvineje (tadašnje holandske kolonije) kako bi prikupio umjetnička djela naroda Asmati.
Nepovjerljivi prema bijelcima
Asmati su imali izuzetno malo kontakata s spoljnim svijetom i vjerovali su da područja izvan njihovog ostrva nastanjuju duhovi, a za bijelce su vjerovali da posjeduju natprirodne moći. Majkl se uputio u selo Otsjanep, gdje je živjela većina ovog naroda. Dopustili su im da ih fotografiše, ali nisu htjeli da mu prodaju svoja djela, što je njega samo još više podstaklo na to da donese dio njihove kulture na zapad. Dok je boravio s plemenom, naučio je da njihovi ratnici imaju običaj da uzimaju glave svojih neprijatelja, kao i da jedu njihovo meso.
– Ova divlja zemlja je drugačija od svega što sam vidio dosad. Mislim da ću uspjeti – zapisao je u on.
Ubrzo nakon povratka, ponovno se zaputio u istraživanje plemena, a ovaj put je poveo i antropologa Renea Vasinga. Kad su se 19. novembra 1969. čamcem počeli da se približavaju ostrvu, zateklo ih je olujno nevrijeme. Iako su od obale bili udaljeni 20-ak kilometara, Majkl je odlučio da okuša sreću.
– Mislim da ću uspjeti – rekao je, skočio u vodu i zaplivao, nakon čega ga nikad ga više nisu vidjeli.
Njegova bogata i uticajna porodica nije štedila pri pokušajima pronalaska sina. Za njim se tragalo brodovima, avionima i helikopterima, a čak su i njegovi roditelji otputovali na ostrvo. Nakon devet dana uzaludne potrage, holandska vlada je proglasila da nema nade da će ga pronaći živog.
Dvije nedjelje kasnije proglašen je mrtvim, a kao razlog smrti navedeno je utapanje. Njegova misteriozna smrt je danima punila novinske stupce, a počela su i nagađanja o njegovom tragičnom kraju.
Neki su smatrali da su ga napali morski psi, drugi da je pobjegao i da živi skriven u Novoj Gvineji, ali čini se da je njegova sudbina bila još gora.
Novo otkriće
Godine 2014. novinar Karl Hofman je u članku za Nacionalnu geografiju otkrio da je holandska istraga pronašla dokaze da su ga ubili pripadnici plemena Asmati. Dvoje holandskih misionara koji su godinama živjeli na ostrvu i govorili su njihov jezik, prijavili su lokalnim vlastima da su čuli od pripadnika plemena da je Majkl ubijen. Ubrzo je na ostrvo poslata policija, a istražitelj se vratio sa istim zaključkom i lobanjom koja je navodno pripadala mladom istraživaču.
Holandske vlasti su to navodno zataškale, a pretpostavlja se da je razlog tome bila činjenica da su do tad već izgubili pola ostrva, koji je tada pripao novonastaloj Indoneziji, pa su se bojali da bi se to moglo dogoditi i s ostatkom ostrva ako se pročuje kako ne mogu da kontrolišu lokalna plemena.
Strašna smrt
Novinar Karl Hofman i sam je otputovao na ostrvo, a tamo su navodno svi znali da je pleme Asmati ubilo američkog turistu, ali su to skrivali iz straha od odmazde. Nekoliko godina prije Majklove posjete, grupa Holanđana je pokušala da razoruža pripadnike plemena, ali sve se završilo sukobom i četiri člana plemena su ubijena. Njihovi potomci su navodno u znak osvete ubili nesrećnog Majkla koji je slučajno doplivao baš do njih.
Prema njegovim navodima, odrezali su mu glavu, pojeli mozak, a ostatak njegoog tijela su skuvali i pojeli. Navodno su se i kupali u njegovoj krvi, dok su od njegovih kostiju napravili oružje. U skladu sa njihovim vjerovanjem, tako su uspostavili ravnotežu i osvetili svoje mrtve.
(Index)
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu