Svetac koji prvobitno nije imao ama baš nikakve veze sa ovim proslavama.
U Srbiji se ovaj svetac slavi 19. decembra, dok se recimo, u Holandiji, slavi “Sinterklaas”, praznik Svetog Nikole – 6. decembra. No, danas je praktično nemoguće zamisliti gregorijanski Božić, koji proslavlja rođenje Isusa Hrista, bez Djeda Mraza, običaj koji se kod nas “primio” prilikom proslave Nove godine, iako je najpoznatiji djed u svijetu, suštinski – hrišćanski svetac koji nema nikakve veze sa ovim praznicima.
Ali ovaj običaj, naročito u Americi, toliko je rastegnut, prepravljan, krpljen i spajan, da je potrebno da se razmotri nekoliko tokova evolucije Svetog Nikole u Djeda Mraza, od kojih je možda najčudnija – promjena adrese i preseljenje na Sjeverni pol.
Pitanje svih pitanja je kako je rimski biskup za samo petnaest vijekova postao veliki vilenjak?
Svetac koji nije bio ni debeljuškast, ni veseo
Sveti Nikola, episkop iz četvrtog vijeka koji je živio u drevnom rimskom gradu Mira, sada Demre u Turskoj, nije bio ni debeljuškast, ni veseo, ali je stekao dugogodišnju reputaciju za dobročinstvo i davanje poklona. I to je, naravno, bio ključ koji ga na kraju povezuje sa Božićem.
Međutim, nakon što su holandski imigranti doveli “Sinterklaasa” u Ameriku, nekoliko književnih djela počelo je da transformiše i lik i Božić u Britaniji i SAD. Među njima su se najznačajniji “Istorija Njujorka” Vašingtona Irvinga iz 1809, “Božićna pesma” Čarlsa Dikensa iz 1843, anonimna pjesma “Stari Deda Mraz” iz 1821. i “Noć pre Božića” Klementa Klarka Mura iz 1823.
Knjigu po knjigu, pjesmu po pjesmu, Sveti Nikola je postao poznat po svojim magičnim sankama, letećim irvasima i ljubavi prema djeci. Takođe je bio zaokupljen samim Božićem, koji je od prije srednjeg vijeka bio zapravo prilično raskalašan praznik, koji je često uključivao javno pijanstvo.
Ali kako je Sjeverni pol ušao u igru?
Sveti Nikola pakuje lulu i kreće na Sjeverni pol
Za migraciju Svetog Nikole na Sjeverni pol najdirektnije je zaslužan Tomas Nast, američki karikaturista koji je poslao 33 božićna crteža časopisu “Harper's Weekly” između 1863. i 1886. godine, od kojih je jedan predstavljao selo pod nazivom „Santa Claussville, N.P.“
N. P., kao što ste možda pretpostavili, označava – Sjeverni pol (eng. North pole).
Ovo nije bila slučajna Nastova odluka. Tih 1840-ih i 50-ih godina, nekoliko ekspedicija je otišlo na Arktik, koji je u to vrijeme uglavnom bio neistražen, što je pokrenulo prilično javnu maštu u Evropi i Americi.
Stoga i nije veliko iznenađenje što je Arktik u tadašnjim vijestima, književnosti i vizuelnim umjetnostima dobio gotovo mitski status – posebno Sjeverni pol, pošto ga niko i nije vidio sve dok ga Robert Piri nije prvi zauzeo 1909. godine, iako je njegova tvrdnja još sporna.
Takođe, irvasi žive na Arktiku, i kao što je priča “Noć pre Božića” već “ustanovila”, irvasi su bili omiljeno prevozno sredstvo Svetog Nikole.
Treći i možda najubjedljiviji razlog zašto je Nast odabrao Sjeverni pol za dom Svetog Nikole je zato što tamo pada snijeg tokom cijele godine. A pošto je snijeg simbol Božića u velikom dijelu svijeta, Sjeverni pol je izgledao prikladno utočište za ovu sekularizovanu prazničnu figuru.
Ali bez obzira na razloge za njegovo preseljenje, bilo da su u pitanju avanturističke ekspedicije ili brzi irvasi ili vilenjačka ljubav prema snijegu, odličan izbor za smještaj na Arktiku je bio pravi pogodak, a legenda se održala do danas.
Da li je Božić Bata isto što i Djed Mraz?
Iako svi misle da je Djed Mraz, ustvari, u domaćem obliku Božić Bata, to i nije baš tako.
Kako je etnolog Vesna Marjanović objasnila, Srbi žive u pogrešnom uvjerenju da je Božić Bata osoba, darodavac, piše Kurir.
– Zapravo riječ je o nagovještaju da praznik Božić dolazi batom, tj. korakom koji se čuje uz pomoć zvona i praporaca. Nagovještavaju ga čestitari (koledari) koji obilaze domaćinstva, pjevaju božićne pjesme, domaćinima čestitaju praznik rođenja Isusa Hristosa, ali i Nove godine, novog ljeta, i primaju darove u orasima, jabukama, slatkišima, novcu – rekla je ona.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu