U emisiji “Metar moga sela” pričaju njene komšije o njenom odrastanju, dok ekipa emisije prepričava kako su došli do Vericine rodne kuće.
Do kuće Vere Matović nije baš tako lako doći.
– Idete gore, na lijevoj strani piše tabla, a onda lijevo gore, ali tu pitajte, oni će vam reći. Evo oni znaju – rekao je jedan ljubazan gospodin, a kada su nastavili dalje dobili su nove smjernice:
– Znate ovaj put što vodi za Guču, idete još 500 metara ovim putem glavnim, vratite se na ovaj put dole, do semafora, idete jedno 500 metara lijevo.
Osim smjernica dobili su i neke informcije o Veri od njenog sugrađanina koji je bio raspoložen da govori pred kamrema Blic televizije.
– Mi smo kao učenici bili… Nismo baš zajedno išli u školu – kaže ovaj Verin poznanik koji na pitanje da li je mogao da pretpostavi da će Vera postati legenda narodne muzike odgovara:
– Dobro, malo po malo se usavršavala.
Nastavili su put ka kući i mjestu gdje je Vera Matović odrasla.
– Idete još pet kilometara možda i onda lijevi put, piše za Zdravljak i crkva je tu – uputio ih je jedan gospodin kog su nakratko prekinuli u poslu.
Nastavili su dalje, a oko njih samo nestvarna priroda, mir i tišina, međutim, odjednom se pojavio gospodin koji dobro poznaje Veru i koji je bio raspoložen da popriča o pjevačici.
– To je poznato mjesto Zdravljak, bilo je tu neko obdanište. Tu je dobra voda, vazduh, sve moguće – kaže ovaj Verin poznanik i ističe da je stalno bila sa bratom koji je nedavno preminuo:
– Sa bratom je stalno bila, Svele, ima još jednog burazera. Mnogo je fino bilo, znaš kako nam je nedostajalo kad je ona već otišla. Mi smo opet ostali tezgaroš ovdje, ali nas je Vera motivisala baš.
O tome kakav je bio život u mjestu Zdravljak iz kog potiče Vera ovaj poznanik je takođe pričao:
– Pa i nije se živjelo baš tako teško. Kao i svugdje na selu, radilo se. U školu je išla preko ovog brda, dole u grad. Pješice se išlo sat jedan do dole i sat se vrati. I zimi i kada je lijepo.
Na samom ulazu u naselje, koje je priroda vješto sakrila od radoznalih pogleda, ekipa Blica se srela sa djeda Božom.
– Veru pamtim, mi smo čuvali krave zajedno tu. Mnogo je bila fina djevojčica, a bila je i zgodna. I sad je lijepa žena, s obzirom da je malo mlađa od mene. Ovdje je bilo kao u raju. Ovde nisi mogao da staviš šaku ovako gdje nije bilo obrađeno, čisto. Poslednjih godina sve je zapušteno, rastureno – kaže djed Boža koji je zatim ispričao kakva je Vera Matović bila tada.
– Vera je bila mnogo fina, ljubazna i pristupačna. Tu je živjela, odatle je išla u školu, poslije je pjevušila tako, kasnije se i udala i onda je sa bratom pokojnim, oni su svirali, pjevali, tako je počela. Inače je bila mnogo fina i skromna – kaže ovaj gospodin.
On ističe ipak da je bilo teško u to vrijeme kada su oni bili mladi:
– Bilo je siromašno tada, morao si od malena da radiš, snalaziš se, da živiš, da zarađuješ za život. Od rođenja, moraš ujutru da napaseš krave ili ovce ili tamo ovamo, pa da ideš u školu. Njen brat Milovan je odavdje išao u gimnaziju, nije bilo autobusa, nego pješke. I kad si druga smjena, dođeš kuće u pola noći.
Vera je kako kaže njen poznanik jedna od rijetkih koja je napravila veliki uspjeh:
– Rijetko mi imamo takve osobe ovdje u ovom kraju. Neko se bacio u neke sitne poslove, neko u fabriku, neko tamo, a ovo je da izađeš u svijet, znaš šta je to… Imala je ona talenat još u školi kada je bila.
Poznanik je veoma ponosan na Veru Matović, a kaže i da je viđa često:
– Nama je drago ovako kad dođe, često se viđamo. Kad odem na gorblje je vidim, dođe ovdje nekada i sama, nekada i sa društvom.
Vera Matović je nedavno ostala bez velikog oslonca, a to je upravo njen brat, prenosi Blic.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu