Ipak, Aleksandra kaže da je najveći problem bio to što se nije obratila ljekaru sve dok nije počela da iskašljava krv.
Ova djevojka priča da su simptomi leukemije drugačiji od osobe do osobe. Na početku je osjećala, kaže, konstantan umor i želju za spavanjem.
– Mogla sam da zaspim u bilo kom trenutku, na bilo kom mjestu. Takođe, jako mi je smetalo sunce, nisam mogla uopšte da budem na suncu. I to su neki simptomi za koje ja lično smatram da se nikad ne bih obratila svom ljekaru, jer jednostavno svako od nas ima neke svoje obaveze i u nekom trenutku je normalno da se možda osjećamo preopterećeno i da mislimo da je sa nama sve u redu, da smo samo umorni i da nam treba više sna. Isto tako sam i ja mislila, zato što sam u tom periodu studirala, radila, sprovodila projekte, išla na obuku, na razne treninge, išla sam na trening u Apatinu, išla sam na odmor u Grčku… Sve se to dešavalo u nekih mjesec, mjeseci i po dana kada je bio taj kontinuirani rad, nespavanje, konstantno pakovanje, konstantno putovanje… – počela je Aleksandra svoju ispovijest.
Modrice joj izlazile svuda po tijelu, počela da kašlje krv
Ipak, situacija nije bila baš tako jednostavna. Novi simptomi pojavljuju se na moru, a Aleksandra potpuno gubi snagu i dobija modrice.
– Modrice su bile onako male, sitne. Pojavljivale su se po rukama i nogama. I kada sam se vratila sa mora, ja sam prvo imala bolove koje su bili u grudima. I naravno, kao i svi mi, pokušala sam to da riješim tabletama, čajevima, oblogama i tako dalje. Međutim, to je sve eskaliralo. Dobila sam i temperaturu. Temperatura nije bila velika, ali se jeste kretala od nekih 37 do 38. I bila je konstantno, bilo je nemoguće spustiti. Međutim, ja se ni tada nisam obratila ljekaru sve dok nisam počela toliko jako da kašljem, da sam počela da iskašljavam krv – prisjeća se ona.
Ljekari su odmah primijetili da nešto nije u redu. Uradila je krvnu sliku, a ona je bila veoma loša. Tada je dobila hitan uput za bolnicu u Kruševcu.
– Doktorka mi je rekla: “Spakuj stvari za nekoliko dana, sigurno će te zadržati”. Bila sam toliko bijesna, nesrećna, uplašena, sva sam se tresla… I od Ćićevca do Kruševca sam sve vrijeme plakala – navodi ova djevojka.
Nikom ne bi palo na pamet da ovi simptomi ukazuju na leukemiju
Kako kaže, u prvim momentima je krivila sebe jer nije otišla odmah kod doktora.
– Međutim, mislim da se realno niko sa ovim simptomima koje sam ja imala – ne bi ni javio. Jer ne samo ja, već i dosta mojih prijatelja, kolega, poznanika, zapravo vodi ubrzan život kao ja. Svi smo u nekom trenutku preopterećeni i nije nam ni do čega i jednostavno samo nam se spava i nikad to ne bi te simptome svrstali u simptome neke bolesti, naročito ne leukemije. Ali jednostavno, tako je bilo. Opet kažem, ja sam konstantno putovala, radila, učila, unaprijeđivala sebe i samo sam mislila da sam možda pregorjela. Međutim, to nije bilo tako – navodi ona.
Ipak, ohrabruje ljude i pratioce da ne treba odmah da pomisle na najgore ukoliko uoče ove simptome. Ukoliko se desilo njoj, ne mora da znači da će se desiti svakom.
– Svaki čovjek i svaki organizam je drugačiji, svako drugačije podnosi bol i reaguje na drugačiji način. Neke stvari se dešavaju skoro svima i o njima treba javno govoriti – zaključuje hrabra Aleksandra, prenosi Blic.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu