Monah Amfilohije je Kinez koji je odrastao u Australiji, a pravoslavlje je otkrio dok je studirao u Velikoj Britaniji i sada živi u manastiru Ksenofont.
– Nikada nisam bio tako srećan, osim možda onda kada sam bio dijete – priča monah na grčkom jeziku.
Na Svetoj gori održava manastire
Kako kaže, njegov posao na Svetoj Gori podrazumijeva održavanje manastira.
– Pomažem, pripremam ih za službe, stavljam ulje u kandila, jednom nedjeljno čistim manastire, šta treba brišem, perem – kaže on i nastavlja:
– Bilo je to sve što sam želio u svom životu, došao sam ovdje i zavolio ovo mjesto. To je mjesto molitve, vjere, ljubavi – dodaje Amfilohije.
Uzeo diplomu, pa pravo na Svetu Goru
Među monasima je i dvadesetsedmogodišnji Emanuel iz Larise, koji je studirao ekonomiju na Aristotelovom Univerzitetu u Solunu, a potom izabrao Svetu Goru za život. Bavi se uzgojem povrća.
– Majka Božija nam pomaže, svake godine imamo proizvodnju i od toga se hranimo. Sada su tu zimske vrste: brokoli, cvekle, praziluk, celer, itd – priča on za emisiju PrimeTime sa njive koju obrađuje.
Naglašava da “životne poteškoće postoje svuda”.
– Dovoljno je da to radiš s ljubavlju i entuzijazmom za Boga i manastir, tada je sve lako – ističe.
Kako kaže, jako se lijepo osjetio kada je prvi put posjetio Svetu Goru.
– Bog je svuda u cijelom svijetu, ali ovo mjesto ima nešto drugačije od ostalih – zaključio je.
Monah koji živi u keliji posljednje 24 godine
U emisiji je govorio i starac Harinton, jedan od takozvanih monaha kelijaša, koji je došao na Svetu Goru 1974. godine, sa samo 15 godina.
– Prvo što sam uradio jeste da sam napravio ovaj prozor kako bih imao prirodno svjetlo – kaže on o keliji Svetog Đorđa čiji je starješina.
Prvi dokument, posebna isprava koju ima u svojoj keliji, datira iz 1664. godine, ali “kelija je sagrađena najmanje 100 godina ranije”.
– Teško je, ali poteškoće donose blagoslov. U zajednici imaš sve spremno. Proveo sam 20 godina u zajednici, ali sam uvijek želio da budem sam. Suština monaštva je tišina – priča on.
Ne dopada mu se kako danas izgleda Sveta Gora. Kaže, nekada je bilo drugačije – potpuni mir i tišina, dok je danas dosta komercijalnije.
– Kada sam prvi put došao, mislio sam da živim u snu. Tuga me obuzima što se mnogo toga mijenja jer ono što se vidi nije prava Sveta Gora. Prava Sveta Gora je skrivena – zaključuje starac Harinton, prenosi Blic.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu