Igor Petronijević je sa svojih dvadeset i šest godina doživio moždanu smrt. Porodica se jednoglasno složila i donirali su njegove organe .Sve se desilo prije 12 godina.
Iznenada, jedne noći, mladom Igoru je pozlilo. Počeo je da povraća.
Njegova žena Aleksandra je pozvala hitnu pomoć, koja ga je odvezla u bolnicu u Petrovcu na Mlavi, a odatle su ga vrlo brzo prebacili u Urgentni centar.
U Urgentnom centru poslije urađene magnetne rezonance i svih drugih neophodnih pregleda rezultati su pokazali da je u pitanju moždani udar. Igorova majka Dušica je četrdeset godina radila u bolnici kao medicinski radnik.
Sve joj je bilo jasno već kada je stigla u bolnicu i vidjela sinovljeve rezultate. Već narednog dana doktor im je rekao da su šanse da Igor preživi veoma male.
– Prišao mi je mladi doktor i rekao – majko, vašem sinu nema spasa, ali… Znala sam šta treba da uradim, ja sam medicinski radnik – ispričala je Dušica Petronijević, Igorova majka.
Nisu postojale nikakve šanse da će Igor ostati u životu. U tom trenutku Igor i njegova supruga Aleksandra imaju dvomjesečnu bebu.
Kako Igoru nije moglo da se pomogne, ljekari su pitali porodicu da li prihvata da donira njegove organe i pomogne da se spasu životi drugih. Porodica se okupila i jednoglasno donijela odluku da Igorovi organi budu donirani. Tu su bili svi – Igorova majka, otac, supruga i stariji brat.
— Ako možeš da pomogneš da se nekome spase život, zašto da ne pomogneš, našem djetetu nije bilo spasa – ispričao je Igorov otac.
Iako za njihovog najvoljenijeg nije bilo spasa i uprkos agoniji kroz koju su prolazili zbog tog saznanja, smogli su snage i donijeli odluku da spasu živote onih kojima je transplantacija bila jedina mogućnost za život. Donirano je Igorovo srce, dva bubrega zahvaljujući kojima je spašeno 3 života. Mladić kome je donirano srce je i danas, poslije 12 godina, živ. Njegovo srce je prije transplantacije radilo samo 20 odsto, a danas on živi normalan život zdravog čovjeka.
Nekoliko godina nakon Igorove smrti, njegova majka Dušica otišla je kod svog sveštenika.
– Brinula sam što sam na nebo sina ispratila bez srce. Sveštenik me umirio riječima da treba da budem ponosna i srećna zato što sam tom odlukom spasila 3 života – ispričala je majka.
Petronijevići poručuju da, ako nekome možete da pomognete, u trenutku kada vašem voljenom nema pomoći, zašto da ne pomognete – budite humani i pomozite.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu