Stoga, osuditi postupke Republike Srpske bez prethodnog bavljenja Šmitovim protivpravnim intervencijama nije samo pogrešno, nego i pristrasno, sa opasnim implikacijama – ukazala je Cvijanović u obraćanju na sjednici Savjeta bezbjednosti UN u okviru polugodišnje debate o situaciji u BiH.
Obraćanje srpskog člana i predsjedavajuće Predsjedništva BiH Srna prenosi u cijelosti:
Gospodine predsjedavajući, uvaženi članovi Savjeta,
Zahvaljujem na prilici da vam se obratim u ovom presudnom trenutku, ne samo za BiH, nego i za kredibilitet međunarodnog sistema na koji se svi zajedno oslanjamo.
Iako trenutno predsjedavam tročlanom Predsjedništvu BiH, danas vam se obraćam u Ustavom definisanom svojstvu srpskog člana Predsjedništva. Na ovu funkciju izabrali su me građani Republike Srpske, jednog od dva konstitutivna entiteta koji čine BiH.
Dejtonski sporazum nije bio savršeno rješenje, ali jeste predstavljao odvažan diplomatski čin koji je uspostavio ravnotežu između tri naroda i dva entiteta u okviru jedne države. Taj sporazum je bio – i danas je – pravno obavezujući međunarodni ugovor, upisan u anale ovog savjeta.
Neodgovorno uplitanje stranih faktora narušilo ravnotežu
Njegov Aneks četiri je naš Ustav, a Aneksom deset definisan je mandat visokog predstavnika. Sporazum je uspostavio decentralizovan sistem zasnovan na konsenzusu, upravo sa ciljem da se bilo kojoj strani – domaćoj ili međunarodnoj – ne dozvoli da dominira nad ostalima.
Ipak, danas svjedočimo narušavanju te ravnoteže zbog neodgovornog uplitanja stranih faktora, kako u vidu postupaka različitih visokih predstavnika, tako i u vidu djelovanja stranih sudija u Ustavnom sudu BiH.
Dozvolite mi da počnem odakle počinje i sam Dejton: od vladavine prava. Aneks deset nedvosmisleno nalaže da visokog predstavnika odobrava Savjet bezbjednosti UN. To se u slučaju Kristijana Šmita nikada nije dogodilo. Njega je izabrao samoproglašeni Savjet za sprovođenje mira (PIK) – neformalan ansambl bez ikakve povelje, bez utemeljenja u nekom međunarodnom ugovoru, bez pravnog osnova i bez ikakvog ovlašćenja da prenebregne ovaj savjet.
Šmit djeluje na osnovu takozvanih bonskih ovlašćenja, koja nisu sadržana ni u jednom pravno obavezujućem međunarodnom instrumentu. Neki tvrde da je dovoljno što je PIK “obavijestio” Savjet o svom izboru, te da potvrda nije neophodna. Međutim, da je glasanje na Savjetu smatrano nepotrebnim, Aneksom deset nikada ne bi ni bilo traženo.
Aneks deset, takođe, jasno definiše mandat visokog predstavnika. Dejtonskim sporazumom visokom predstavniku nije dato ovlašćenje da donosi zakone, suspenduje ustave, krivično goni izabrane zvaničnike i političke stranke ili vlada dekretima.
Ipak, Kristijan Šmit upravo to čini, a to su činili i neki njegovi prethodnici, i to nemali broj puta. I upravo u tome leži srž kontinuirane krize u BiH, čijoj kulminaciji danas svjedočimo.
Nijedan pravni propis ne može opstati ako tumači propisa od njihove primjene izuzmu sami sebe
Sve što je proisteklo iz te nepravilnosti – izostanka potvrde Savjeta bezbjednosti UN i nezakonitih prekoračenja mandata utvrđenog Aneksom deset – defektno je na isti način. Nijedan pravni sistem – domaći ili međunarodni – ne može opstati ako tumači propisa od njihove primjene izuzmu sami sebe.
Dozvolite mi da ukratko navedem svega nekoliko od mnogobrojnih dekreta koje je Šmit protivpravno nametnuo od kada je kročio u BiH:
1. Jednostrano je suspendovao Ustav Federacije BiH kako bi nametnuo vladu po sopstvenom nahođenju, ignorišući izborne rezultate. Ovo nema veze sa Republikom Srpskom ili predsjednikom Srpske Miloradom Dodikom kojeg ste ovdje pominjali;
2. Izmijenio je Izborni zakon zaobilazeći demokratske parlamentarne procedure. To, takođe, nije nije isprovocirala Republika Srpska;
3. Produžio je mandat Centralnoj izbornoj komisiji bez postupka pred nadležnim zakonodavnim tijelom;
4. Izmijenio je Krivični zakon sa ciljem inkriminisanja nepoštovanja dekreta koje je lično on donio. Ovaj potez prvenstveno je usmjeren na uklanjanje iz političkog života demokratski izabranog predsjednika Republike Srpske zato što je izvršio svoju ustavnu obavezu i proglasio zakone koje je usvojila Narodna skupština Republike Srpske, kao i na zastrašivanje svih funkcionera koji bi se usudili da dovedu u pitanje njegovu nelegitimnu vlast;
5. Obustavio je finansiranje demokratski izabranih političkih stranaka u Republici Srpskoj iz budžeta, čime je poništio političku volju ogromne većine njenih birača.
Ustaljeni sistem represije
Uvaženi članovi Savjeta,
Ništa od navedenog nije predviđeno Dejtonskim sporazumom, nije primjereno demokratiji, a svakako nije vladavina prava. Ovdje je u pitanju diktatura — vladavina dekretima, lišena svakog preispitivanja pred institucijama pravosuđa, bez prava na pravni lijek. Ono što je započelo kao puko prekoračenje mandata preraslo je u ustaljeni sistem represije.
Svaki takav postupak pravdan je potrebnom za “funkcionalnošću”. Međutim, rezultat nije “kohezivnija” BiH, nego duboko polarizovano društvo koje teško može opstati uz strano uplitanje takvog vida i intenziteta.
Kada Republika Srpska izražava protest zbog ovakvih kršenja, neosnovano biva optužena za separatizam. Međutim, insistiranje na poštovanju međunarodnog ugovora nije separatizam.
Suprotno određenim narativima, Republika Srpska ne podriva Dejtonski sporazum — ona ga brani! Našim zahtjevima ne razgrađujemo BiH, nego vraćamo zakonitost i ravnotežu kako su izvorno uspostavljene dejtonskim okvirom.
Iz tog razloga, Narodna skupština Republike Srpske usvojila je zakone da bi zaštitila svoja prava utvrđena dejtonskim okvirom. Te mjere nisu provokacija, već zakonit odgovor na uporno kršenje međunarodnog prava.
Srpska opredijeljena za suverenitet i teritorijalni integritet definisan Dejtonom
Aktuelnu krizu nije izazvala Republika Srpska, niti je kriza u njenom interesu. Ona je posljedica Šmitove najekspanzivnijeg i najautoritarnijeg ispoljavanja moći, praćenog protivpravnim nametanjem brojnih dekreta.
Stoga, osuditi postupke Republike Srpske bez prethodnog bavljenja Šmitovim protivpravnim intervencijama nije samo pogrešno, nego i pristrasno, sa opasnim implikacijama.
Dozvolite da jasno izložim naš stav:
1. Ostajemo u potpunosti opredijeljeni za suverenitet i teritorijalni integritet BiH, kako je definisano Dejtonskim sporazumom;
2. Kada je riječ o mandatu visokog predstavnika, zalažemo se za vraćanje na pravni temelj iz Aneksa 10 i za pripremu zatvaranja OHR-a;
3. Odbacujemo jednostrane odluke kojima se prepravlja mirovni sporazum, kriminalizuje politička debata, progone politički neistomišljenici putem instrumentalizovanog pravosuđa, diskriminišu političke stranke i zaobilazi volja birača.
Potrebno pravno resetovanje u BiH; savjet bezbjednosti da hitno preduzme potrebne korake
Pravno resetovanje u BiH predstavlja logičan naredni korak, ukoliko želimo da spriječimo eskalaciju i buduće krize.
Stoga, uz dužno poštovanje, pozivam ovaj savjet da hitno preduzme nekoliko koraka:
1. Da zakaže formalno glasanje o potvrdi Kristijana Šmita. Ukoliko on ne može dobiti podršku, dozvolite nama da pronađemo drugog kandidata koji može i koji će biti imenovan u skladu sa Aneksom deset;
2. Da zatraži nezavisnu pravnu ocjenu, pod okriljem Savjeta bezbjednosti, usklađenosti takozvanih “bonskih ovlašćenja” sa Aneksom deset i Poveljom UN;
3. Da podstakne sve relevantne aktere u BiH na dijalog sa ciljem sprečavanja daljih kriza i radi ponovnog uspostavljanja funkcionalnog upravljanja.
Spremni smo da u tom procesu učestvujemo konstruktivno, transparentno i u dobroj vjeri.
Gospodine predsjedavajući, članovi Savjeta, Dejtonski sporazum je okončao razarajući rat i postavio temelj našeg ustavnog poretka te zaslužuje poštovanje, a ne zloupotrebu i kršenje njime predviđenih procedura.
Potrebno je da zajednički osiguramo da se budućnost BiH ne piše dekretima, nego pravom.
Na kraju, mada u kritičkom tonu, dozvolite mi da pojasnim jedno pitanje. Kao član Predsjedništva BiH, prisiljena sam da se direktno obraćam vašim misijama zbog opstrukcija Ministarstva inostranih poslova u Savjetu ministara. Ovo ministarstvo selektivno ograničava moju diplomatsku korespondenciju, dok mom bošnjačkom kolegi omogućava neometan pristup diplomatskim kanalima.
Ova pristrasnost prisutna je čak i u Stalnoj misiji BiH pri UN.
Takvi postupci najbolje ilustruju stvarnost države koju traže da prihvatimo – sistema u kom se moć centralizuje, a ustavna prava negiraju, gdje se čak i osnovna komunikacija koristi kao politički instrument.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu