Zdravko Čolić je odrastao u naselju Grbavica koje je obišla ekipa emisije “Metar moga sela” kako bi saznali gdje se nalazi zgrada ispred koje su se nekada svakog dana skupljale na desetine djevojaka.
– Ulaz 31a, četvrti, predzadnji sprat, onaj što je u bijelo okrečen – pokazao nam je nekadašnji Čolin komšija i tačan broj zgrade i stan u kom je nekada Zdravko Čolić živio sa svojim roditeljima i bratom.
A onda smo nastavili priču o tome kakav je Zdravko Čolić bio kao dijete i njegovim prvim koracima ka muzici.
– Pa Čola je jedno posebno dijete bio. Bio je vrlo pažljiv prema majci, pomagao je, recimo, po kući, od pranja suđa pa dalje, toliko je bio pažljiv i fin – kaže pred kamerama Blic televizije komšija Zdravka Čolića.
Na pitanje da li je komšija tada mogao da pretpostavi da će Čola postati legenda Jugoslavije, komšija kaže:
– On se isticao još kao momak. Ovdje je između ove dvije zgrade, u stvari ova zgrada nije bila, bila je škola, bio je mali prolaz između zgrade i škole i tu smo mi bili iza zgrade, on donese gitaru i svira. Ne mogu da se sjetim šta je volio tada da svira, to su bili njegovi počeci. Ovdje smo se sreli ‘76-‘77. slagaću, u “Ambasador” grupi je tada bio, kaže, prelazi u solo pjevače, reko: “Nemoj, žao mi je da gitaru pustiš”, pa kaže: “Bolje će ovo biti”.
Komšija ističe da su mnogi koji su živjeli tu u naselju otišli, a neki ih i zauvijek napustili.
– Mnogi su odavde otišli, mnogi su umrli. Ovde je stanovao recimo, na drugom spratu jedan doktor sa kojim je on bio izuzetno dobar i to je to društvo, mi to nazivamo raja, koje je bilo toliko… To je bilo pravo – kaže komšija.
Zdravkovom prvom komšiji i drugu iz mladosti, uspomene su dolazile jedna za drugom.
– Sreli smo se u Osijeku, gdje sam bio, pa smo se malo družili i pratili ga na koncertu koji je bio u Osijeku. U Osijeku nije bilo cvijeta više da se kupiti, sve je bilo kupljeno da se njemu da – kaže komšija koji se zatim prisjetio i njihovog posljednjeg susreta:
– Moj poslednji susret sa Čolom je bio kad je pravio posljednji koncert po Jugoslaviji. Ja sam tad, kao njegov prijatelj i roditelji su nam se družili ranije, radio kod donacije reklamnog materijala, da ima to, te plakate i tako dalje, šta je trebalo, leci…
Potvrdio je komšija i legendarne priče o tome da se ispred Čoline zgrade okupljalo na desetine djevojaka dnevno.
– Ovdje je bilo… I djevojke i djevojčice to je zaljubljeno bilo u njega, on je bio pravi ljepotan – kaže komšija.
Na naše pitanje šta bi mu sada rekao da nekako zapamti, da mu ostane u sjećanju, komšija odgovara iskreno:
– Ništa, ja bih njega kao i ranije zagrlio i poljubio, i sad bih se naježio od uzbuđenja, jer smo ipak tolike godine provjerili zajedno. I njegov brat, bilo je tu puno, puno momaka iz neke generacije koje su se vrte oko njegovih, svi su bili izuzetno zadovoljni s njim i sad ga volim, piše Blic.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu