U večerašnjoj epizodi prikazan je zločin koji se desio 1975. godine na planini Čakor u Crnoj Gori. Nezapamćeno ubistvo je potresao tadašnju Jugoslaviju, a pamti se i danas. Branku Đukić (19) ubila su 2. septembra dvojica mladića albanske nacionalnosti jer je branila svoju čast. Mjesecima kasnije jednom od njih u sudnici je život oduzeo njen otac Rade.
Prema dostupnim izvorima, pokušali su da je siluju, ali se ona odupirala, zbog čega su je ubili hicem u glavu. Njeno tijelo pronašao je otac Rade Đukić, koji ju je na rukama odnio kući. Albanski mladići nisu poricali krivicu, priznajući da su htjeli da je siluju jer je Srpkinja i da su je potom ubili jer nisu uspjeli u prvoj zločinačkoj namjeri, a od njihovog priznanja i jezive smirenosti na suđenju, svi su se zaprepastili.
Posljednji dan suđenja bio je 4. decembra 1975. godine, kada je trebalo da se izgovori kazna Albancima, ali otac odluči da im sam presudi. Dok su ih pretresali na ulazu u sudnicu, Rade je viknuo policajcu: “Makni mi se s očiju, zašto me gnjaviš, dosta me zla ubilo, a ti me još pretresaš. Vidi si juče da nemam ništa, zašto me mučiš?!”. Policajac se povukao i odustao od pretresanja, ne sluteći da je Rade ušao sa napunjenim revolverom, piše Žena Blic.
Dok su čekali presudu, sudnica se zadimila od cigara, pa je neko zamolio da se otvori prozor. Rade je osjetio da mu je to šansa za osvetu! Dok je policajac išao ka prozoru, Rade Ðukić, koji je do tada ćutke pratio proces, izvukao je pištolj koji je u sudnicu unio sakriven ispod pojasa i sa dva metka ubio jednog Albanca, koji je pucao u njegovu Branku. U tom trenutku se njegov saučesnik bacio na koljena i samo brzom reakcijom policije, on je preživio.
Kada su ga uhapsili, Rade je policajcima rekao:” Pazite da ne ubijete nekoga, metak je još u cijevi”, misleći na svoj pištolj, jer, prema riječima onih koji su ga poznavali, zasigurno mu je namjera bila samo da osveti smrt svoje kćerke, a ne da povrijedi nekog nedužnog. Priča kaže da je prilikom hapšenja mirno rekao: “Drugačije nisam mogao”, a kasnije se ispostavilo da se za ovu osvetu dugo spremao, pa je čak i smršao da bi pištolj mogao da sakrije ispod rebara.
Iako je presuda za svirep zločin nad Brankom već bila donijeta, 15 godina strogog zatvora za ubicu, a 13,5 godina za saučesnika, sudija je zbog novonastale situacije obustavio proces.
Prvostepeni sud kvalifikovao je ovo djelo kao “ubistvo iz bezobzirne osvete” i odredio Radu kaznu od osam godina zatvora, ali je Vrhovni sud Crne Gore prihvatio zahtjev odbrane da se Ðukiću sudi za “obično ubistvo”, pa je osuđen na pet godina. Uslijedila je peticija sa potpisom 75.000 građana, tražeći njegovo oslobađanje, a advokati iz Beograda, Veljko Guberina i njegov saradnik Milan Vujin prihvatili su ga odbrane i to besplatno.
Rade Đukić je kaznu izdržavao u Spužu, gdje je uživao veliko poštovanje drugih zatvorenika. Preminuo je 2008. godine prirodnom smrću.
Brankini posmrtni ostaci prenijeti su 25. avgusta 1991. godine u Spuž, gdje i danas počiva, a pored uspomene na nju, sve ove godine živi priča o njenom dostojanstvu, ponosu i čednosti na koju nije dala ni po cijenu života. Na mjestu Brankine pogibije postavljen je spomenik, a njen tragični slučaj postao je inspiracija za mnoge pjesme i guslarske balade.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu