Od izbijanja uvreda iz usta i telefona iz ruku, do zagrljaja i pomirljivih tonova. Kako je, umjesto “zasađenog” porodičnog stabla korupcije, ponikla čuvena simbioza? I ko je nije dovoljno zalijevao?
Gradonačelnik Banjaluke Draško Stanivuković, na samom početku svoje političke karijere, kidao je asfalt u banjalučkih naseljima, ali i živce vladajućima u Srpskoj. U prvom redu, predsjedniku Srpske Miloradu Dodiku.
Pored čuvene epizode iz Čelinca, koju smo provukli na samom početku, dobro je poznata i ona iz restorana Narodne skupštine Republike Srpske, nastala godinu dana kasnije, kada se Stanivuković, kao narodni poslanik, sukobio sa Dodikom.
Padale su oštre riječi, ali i psovke, od kojih nas danas dijeli svega nekoliko klikova na internet pretraživaču, zahvaljujući Stanivukoviću koji je, naravno, sve snimio.
U godinama koje su dolazile, Stanivuković je “rastao”; od narodnog poslanika, prešao je put do gradonačelnika Banjaluke, i još većeg trna u oku Dodiku, koji mu nije mogao oprostiti najveći grad Srpske. A, čini se, i neiskustvo. Tako je, u aprilu 2021. godine, Dodik jedva dočekao da prozove Stanivukovića, kada je na sastanak sa delegacijom Srbije, došao sa bubicom na reveru.
-Dijete Božje, to se uopšte tako ne radi, nije to ta priča, to ti je priča za video-igrice, a ne za ovo, što ti pokušavaš da sebe predstaviš kao gradonačelnika – izjavio je tom prilikom Dodik.
Iste godine, u Parku “Petar Kočić”, trebalo je da izraste, sedam metara visoko, drvo korupcije.
-Stoji drvo sa tri stabla, u sredini Dodik, desno Radišič, lijevo Zeljković i sve grane svih njihovih firmi, svih miliona, svih kamiona, svih aviona, đedova rakija, mamina rakija..,, sve će biti i stajaće u parku “Petar Kočić” narednih 365 dana, niko neće smjeti skloniti – govorio je tada Stanivuković.
Međutim, uskoro su se počele pojavljivati informacije da Dodik posjeduje kompromitujući materijal o Drašku Stanivukoviću, pa je, slučajno ili ne, umjesto stabla, rođena simbioza.
Dodik i Stanivuković su se, u periodu koji je uslijedio, mogli vidjeti kako “ruku pod ruku” otvaraju izgradnju mosta u Česmi.
U junu 2022. godine, prvi put od kada je izabran za gradonačelnika, Stanivuković je održao sastanak sa rukovodstvom Republike Srpske.
Kako bi sam rekao, pokazao je političku zrelost.
Godinu dana kasnije, oštre riječi su potpuno utihnule. Prilikom otvaranja teniskog kompleksa u Banjaluci, Dodik je izrazio zadovoljstvo što radi sa Stanivukovićem.
-Da se ne bih bavio patetikom, gledam kako gradonačelnik govori, fino i saborno, i onda misli m kako je dobro da je gradonačelnik, inače da nije, on bi visio po ovim ogradama ovdje. U svakom slučaju je dobro što zajedno radimo i da je sinergija Vlade i Grada dovela do ovog. Pošto ima onih koji kažu da je sinergija loša stvar, a ja mislim da je dobra – rekao je tom prilikom Dodik, dok se Stanivuković smješkao.
Ali, nije dugo potrajalo. Zub izborne godine, nagrizao je simbiozu, da bi je dokrajčile predložene izmjene Zakona o budžetskom sistemu Republike Srpske.
U ovu godinu, Stanivuković i Dodik su ponovo ušli kao zakleti neprijatelji, koji se malo otimaju za Banjaluku, malo za Republiku Srpsku.
Jedan s tendencijom da bude “veliki predsjednik, a mali povjerenik”, a drugi da bude, kako mnogi kažu, “Dodik, poslije Dodika”.
U šta će ovaj odnos, koji je onomad opoziciju Srpske koštao jedinstva, a Stanivukovića “pretvorio” u izdajnika, prerasti u narednom periodu? U neku novu simbiozu ili u politički rat bez milosti?
Politički analitičar Nebojša Tojagić smatra da će se sukob između Dodika i Stanivukovića razbuktavati u fazama do opštih izbora ili da će, zbog presude Dodiku ili njegovog zdravstvenog stanja, da se stiša ili nestane.
-Zvuči nevjerovatno da predsjednik Republike postaje stranački povjerenik za grad u kome zvanično ne živi. To ukazuje na ozbiljnost situacije i strah vladajućih od Stanivukovića. Dodikov cilj je da Banjaluka mora pasti i samo je pitanje načina realizacije plana. Svjesni su da bi opoziv bio samoubistvo. Vidjećemo šta će biti sa usvajanjem budžeta i radom Skupštine, ali i šta nose izmjene Zakona o lokalnoj samoupravi – kaže on.
Na to će, kaže, Stanivuković morati imati odgovore.
-Siguran sam da neće da štedi drugu stranu. Kolaps javnih preduzeća, slučaj Comsar, opšta finansijska situacija… svakako su teme na kojima je vlast pala na ispitu i gdje će opozicija imati priliku da kaže svoje mišljenje i svoje prijedloge i da utvrdi ima li elemenata za krivično gonjenje – ističe Tojagić.
Zaključuje da je najžalosnije to što će, i pored bitke između SNSD i PDP, biti onih koji će govoriti o simbiozi.
Politički analitičar Drago Vuković naglašava da se ponašanje Stanivukovića mijenja poslije preuzimanja PDP, jer od tada nastupa kao stranački lider, koji, u formalnom smislu, može parirati lideru SNSD.
-U tom kontekstu posmatram pooštrenu Stanivukovićevu retoriku. To mi liči kao priprema kandidature za izbore 2026 godine. U analizi tih odnosa, nisam sklon pojednostavljenom sagledavanju približavanja, udaljavanja, političkog flertovanja. Čini mi se da te odnose između Grada i Republike, Stanivuković bolje razumije nego, na primjer, Ljubiša Petrović. On pokušava da interes Grada uzdigne iznad političkih, stranačkih interesa – smatra Vuković.
Smatra da to nije podilaženje Dodiku.
-Ali, isto tako, nepostizanje dogovora sa skupštinskom većinom, zbog cega najviše trpe građani, je kontraproduktivno za obje strane. Moja, od ranije poznata teza, jeste da izabrani politički predstavnici moraju da se dogovaraju i nađu rješenja, a ne da bježe od njih, optužujući jedni druge ko je tu veći krivac. A gdje su tu građani koji su ih birali – rekao je Vuković.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu