Mišel Endo provela je cijelu prošlu godinu radeći kao koordinator u istraživačkoj stanici Amundsen-Skot, bazi najbližoj Južnom polu, gdje sunce zalazi i izlazi samo jednom godišnje.
Mišel je iz San Franciska putovala na Južni pol tačno nedjelju dana, a samo troškovi puta koštali su je skoro 60 hiljada dolara! Ona je postala jedna od svega 261 žene koje su u toku prošle i ove godine boravile na Južnom polu i to tokom ledenih, mračnih mjeseci u periodu od maja do avgusta.
– Naravno da je hladno, ali je hladnije nego što je to na hladnoći kakvu mi poznajemo. Najhladniji dan koji sam doživjela desio se krajem juna, a bilo je minus 77 sa vetrom čija je hladnoća bila oko minus 100. Ono što je možda još više iznenađujuće jeste kako se tijelo prilagođava i odjednom osjećate kao da je minus 80 normalna temperatura. Teško je to opisati – priča ova 32-godišnjakinja.
Spoljna temperatura na Južnom polu redovno dostiže više od tri puta nižu temperaturu nego u recimo komercijalnom zamrzivaču koji radi na oko minus 20. To znači da bi se na takvim temperaturama hrana zamrzla iste sekunde kada biste je jednostavno ostavili napolju, prenosi Žena Blic.
Mišel kaže da problem nije samo ledena hladnoća, već i nadmorska visina – trebalo joj je najmanje nedjelju dana da se navikne na 2. 885 metara.
– Visina atmosferskog pritiska se takođe mijenja, tako da možete zaspati na 3.000 metara, ali se onda probuditi na 3.500 metara – dodaje ona.
Ona je objasnila i da u suštini “živite na svemirskom brodu” dok ste na Južnom polu.
– Kada posljednji let ode sredinom februara, tamo ćete ostati do kraja oktobra. Svi radimo i živimo zajedno u istoj zgradi, tako da dok u stvarnom svijetu možete da završite svoj posao tog dana i odete kući, toga na Južnom polu nema – objašnjava.
Ovaj region ima nekoliko sunčanih mjeseci između novembra i februara u periodu koji je poznat kao “australis ljeto”.
Poslije nekoliko mjeseci sumraka, 10. maja ova polarna oblast uranja u 24-časovni mrak na oko šest mjeseci.
To može da dovede do stanja koje je poznato kao “zimski mozak”, a Mišel i dalje osjeća posljedice toga iako se njen posao na Južnom polu završio sredinom novembra.
– Nismo tako mentalno oštri kao kada smo prvi put stigli na Južni pol i kada smo živjeli u uobičajenim uslovima kod kuće. Čak i sada, nakon nedjelju dana od povratka, borim se da obradim neke najosnovnije komunikacije. Na primjer, prije nekoliko dana kada sam naručivala čaj u kafiću morala sam da zamolim konobaricu da mi ponovi tri puta ono što je rekla, jer sam mogla da čujem riječi koje izgovora, ali ne i da ih shvatim – ističe ova hrabra mlada žena.
Jedan od luksuza koji je Mišel najviše nedostajao jeste mogućnost da se dugo tušira toplom vodom – na Južnom polu dozvoljeno je tuširanje samo dva puta nedjeljno u trajanju od dva minuta.
Uprkos izazovima i poteškoćama, Mišel je uživala u jedinstvenim i nevjerovatnim iskustvima koje Južni pol nudi – uključujući i posebnu božićnu tradiciju i nevjerovatne prizore polarne svjetlosti aurora asutralis.
– Ujutru na Božić u našoj stanici pravimo zabavnu trku koju zovemo “Trka oko svijeta”. To je trka od pet kilometara koja kruži oko Južnog pola tako da učesnici mogu da trče “oko svijeta”, odnosno prolaze kroz sve 24 vremenske zone. Neki učesnici to shvataju ozbiljno, dok se drugi obuku u zabavne kostime ili kombinezone tokom trke – navodi ona.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu