Karura šuma, ili kako je još zovu Velika šuma, nalazi se u širem centru Najrobija i zauzima površinu od oko 700 hektara. Uređene staze za jahanje, bicikliranje i šetnju, kao i potoci, vodopadi, cvrkut ptica i mnoštvo majmuna, koji skakuću šumom, privalče hiljade turista.
Karura šuma je uređena tridesetih godina prošlog vijeka, kada je Najrobi bio tek jedna od stanica na trasi buduće pruge i Masai selo. Niko nije ni slutio da će izrasti u moćan i bogat grad.
Pošto se nalazi takoreći na ekvatoru i na skoro 1.800 metara nadmorske visine, Najrobi ima izuzetnu klimu, pa u ovom dijelu Kenije sve raste i buja.
Najrobi zovu i Zeleni grad na suncu i zaista je poznat po zelenilu. Ali, glavni grad Kenije je poznat i po korupciji i moćnom građevinskom lobiju, koji često diktira šta će se gdje graditi.
Ipak, niko od moćnih graditelja se nije usudio da nasrne na Karura šumu.
Možda je tajna u tome što što je u odbranu ove šume stala čuvena nobelovka Vangari Matai. Ona je vodila kampanju protiv oduzimanja javnog zemljišta u Karura šumi, jer su postojali planovi da se taj prostor “urbanizuje”.
Bilo kako bilo, Karura šuma i danas opstaje, pročišćava vazduh u uzavreloj metropoli, privlači turiste i pruža utočište stanovnicima Najrobija, koji za samo desetak minuta vožnje mogu pobjeći od gradske buke i gužve i skloniti se u hladovinu krošanja.
Možete li zamisliti da takvo nešto postoji u Banjaluci: da recimo na dva tri kilometra od Trga Krajine imamo nekoliko hektara šume, koju niko ne dira?
Pitali smo ekologe, aktiviste i lokalne političare u Banjaluci šta misle o tome.
– Zamisliti možemo, ali ostvariti teško. Mnogi evropski gradovi klimatske krize rješavaju sadnjom takozvanih urbanih šuma, koje nisu parkovi. Gusto posađeno drveće i grmlje usred grada stvara svoj ekosistem. Ti prostori snižavaju temperaturu u ljetnim danima, čuvaju zemljište od erozije, spasavaju grad od urbanih poplava – kaže eko aktivistkinja i novinarka Jelena Jevđenić.
Dodaje da je Banjaluka sada već toliko izbetonirana i “zarobljena”, bez plana i bez mogućnosti da se vrati makar mali postotak dio zelenila koje je grad nekad imao.
Aleksandra Anja Dragomirović iz Centra za životnu sredinu Banjaluka kaže da je teško uporediti milionsku metropolu u Africi, sa relativno malim gradom u jugoistočnoj Evropi, jer su u pitanju različiti društveno-istorijski kontekst. Ipak, ona vjeruje da je moguće da Banjaluka ima dragulj kakav krasi Najrobi.
– Moguće je i da mi u Banjaluci imamo takvu šumu, odnosno takvo zaštićeno područje, jer zakonski preduslovi za to postoje. Vjerujem da je to ostvarivo. Ne bih se bavila ovim čime se bavim, da ne vjerujem u to – kaže Anja Dragomirović.
Ipak, ona kaže da gradska administracija u Banjaluci nije svjesna važnosti očuvanja i zaštite prirode.
– Oni se prije svega vode “šminkom”, sadržajima i estetikom, a manje prirodom, funkcijama zelenih prostora, rijeka i šuma. Tako su i sada aktuelni Dino park, uspinjača, rasvjeta, klupe, staze… a ne filtracija vazduha, očuvanje voda i čuvanje zemljišta od erozije – kaže Dragomirovićeva.
Dijana Ješić, odbornica Narodnog fronta u Skupštini Grada Banjaluka ima čak i konkretan prijedlog: ono što je Karura šuma za višemilionski Najrobi, za Banjaluku bi mogao biti zapušteni voćnjak na Laušu, poznatiji kao Ekonomija.
– Mi smo u predizbornoj kampanji već predlagali da Ekonomija bude uređena kao veliki park, ali je zaštićena gradska šuma možda još bolje rješenje. Bilo bi lijepo da Banjalučani, a pogotovo stanovnici Lauša i Paprikovca, uživaju u šetnji tom šumom. Takva bi šuma smanjila zagađenost vazduha i oplemenila gradski prostor – kaže Dijana Ješić za Srpskainfo.
Ranije su stručnjaci upozoravali da se ovaj voćnjak nalazi na klizištu i da gradnja objekata na ovom lokalitetu svakako ne bi bila rješenje.
Ipak, teško je povjerovati da će “investitori” ostaviti Ekonomiju na miru.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu