Nakon što je njena porodica, koja je poznata i poštovana u Sjenici, reagovala burno na njen izbor, Jelena je odlučila da napusti Srbiju i preseli se u Jordan, gdje je započela novi život i osnovala porodicu.
Rođena i odrasla u tradicionalnoj pravoslavnoj porodici, Jelena je završila osnovnu i srednju školu u Sjenici, gdje se i danas nalazi gimnazija koja nosi ime njenog djeda. Njena unutrašnja borba počela je u mladosti, kada je osjetila prazninu u duši, dok su njeni muslimanski prijatelji djelovali srećnije i ispunjenije.
U jednom intervjuu za medije u Jordanu, Jelena je objasnila zašto se odlučila na ovako drastičan korak, koji joj je iz temelja promijenio životni put.
– Rođena sam i živjela u normalnoj hrišćanskoj porodici kao i druge djevojčice u to vrijeme. Moja porodica je poznata i poštovana u Sjenici, pa sam i ja to poštovanje uživala. U gradu gdje sam rođena i živjela, 80 odsto stanovništva je bilo muslimanske vjeroispovijesti, tako da sam imala dosta prijatelja muslimana, išli smo u osnovnu i srednju školu zajedno, poslije i na studije i putevi su nam se potom razisli – počela je priču Jelena i objasnila da je upravo tokom fakulteta došlo do njenog preobraćanja.
Po njenoj priči bila je veoma nesrećna.
– Sretali bismo se za vikende, kad smo dolazili kući iz mjesta gdje smo studirali, onda bismo sjedili zajedno i pričali, Onda sam jednog dana sjela i pričala sa jednom prijateljicom i pitala je: “Šta se dešava u tvom srcu i tvojim mislila, šta te mijenja, šta te zaista mijenja. Imaš iste poteškoće i probleme kao ja, a opet si srećna. I to zaista srećna”.
Kaže da je primijetila da njena drugarica imala “krila“, koja su njoj nedostajala. Imale su iste probleme, sa istim poteškoćama su se borile, ali su se drugačije sa njima nosile.
– Noge su mi teške, ne mogu da hodam i to samo zbog jednog problema, rekla sam joj tada. A ti nemaš šta da jedeš i opet si srećna. Kako možeš reći da će ti Bog dati i i da budeš srećna, kako će se to dogoditi. I tokom diskusije ona me pitala da li želim da budem takva, kao oni (muslimani p.a).
Kaže da joj je drugarica preporučila molitvu.
– Rekla mi je da se molim, rekla sam OK, kako da se molim, ja sam hrišćanka. Rekla mi je: “Možeš, samo probaj, lako je to uraditi”.
Upravo ove riječi Jeleni su promijenile cijeli život.
– Zbog te sreće sam prihvatila islam. Čeznula sam tada za njom. Ostala sam na fakultetu poslije toga, još dvije i po godine, i to je bio najljepši period mog života. Imala sam džemat, sestre u islamu koje su me podržavale, pomagale smo se, zajedno radile… – kaže Jelena.
Tada nastaju problemi u porodici.
– Jedinu podršku u porodici imala sam od brata. Roditelji su saznali, negodovali, pravili mi probleme u društvu, Morala sam da ih napustim, i to mi je najteža odluka u životu. Ali, ovo je bio moj put i morala sam da nastavim. Sve sam napustila i ostavila poruku roditeljima da i njih napuštam.
– U to vrijeme moja najbolja drugarica bila je udata za Arapina u Jordanu i pozvali su da dođem i provedem neko vrijeme kod njih. Znala sam da sam sama i čim sam ušla u avion počela sam da plačem, jer napuštam zemlju u kojoj sam se rodila, roditelje… U to vrijeme Alah je dao da pored mene sjedne jedan čovjek na kojem se vidio islam, jedini od svih koji su putovali ka Damasku. Pitao me da li sam muslimanka, rekla sam da jesam, pitao je da li sam jedina, rekla sam ne znam, sigurno nas je više… Pitao me je zašto plačem, rekla sam da sam prešla na islam, da sve ostavljam, da ne znam gdje idem ali da je Alah sa mnom – završila je Jelena svoju priču, prenosi religija.rs
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu