Ipak, bolest ju je prethodnih mjeseci uzela pod svoje, a prije tri dana je preminula. Njen suprug Igor, skrhan od bola, kaže da mu je najžalije što Katarina nije otišla na planirano liječenje u Tel Aviv, pa makar i samo do vrata.
– Samo mi je žao što nije otišla u Izrael, neka je poljubila vrata, ali samo da je otišla jer znam koliko je to željela. To je bila njena ideja, njena vizija, nijednog trenutka nisam rekao da je to neizvodljivo, niti sam tu njenu odluku dovodio u pitanje. Vjerovao sam joj, a i ona je vjerovala da je ta klinika njen spas, međutim nije uspjela – kaže Igor drhtavim glasom.
Mjesecima bila u lošem stanju
Katarina je prethodnih mjeseci bila u veoma lošem stanju. Liječila se i u valjevskoj bolnici, u državnim i privatnim klinikama, međutim uprkos svim naporima ljekara, prognoze su bile loše.
– Uložili smo nadljudski napor da joj pomognemo. Nema šta nismo probali, ne postoji terapija koju nije imala. Nismo pitali koliko košta, snalazili smo se, samo nek proba, jer nikada se ne zna. Ona je nas spremala, osjećala je da odlazi. Prošlog utorka sam otišao na privatnu kliniku u kojoj je bila, načelnica mi je rekla: “Igore, vodite ženu kući, provedite kvalitetno vrijeme sa njom”. Znala je da nema potrebe da leži i da plaćamo dane koje provodi tamo, a koji su skupi. Žena je bila realna – rekao je on.
Dva dana nakon razgovora sa načelnicom klinike, Igor je organizovao sanitet i izveo Katarinu iz bolnice. Odveo ju je njihovoj kući.
– Nije mogla da sjedi, bila je u lošem stanju. Prilagodili smo joj sobu, obezbjedio sam kiseonik, sve što joj je bilo potrebno. Ali ona je bila sve slabija i slabija. Imala je mnogo metastaza. Počela je da se gubi, pa se u nekom momentu vrati i sve tako. Rekli su mi da budem spreman. Morao sam da budem spreman – nastavlja Igor.
Na dan njene smrti, Igorov brat dobio dijete
– Tog dana je sveštenik došao da je pričesti – kaže on.
“Otišla je tiho i nečujno”
– Šta da kažem… Teško je. Mnogo. Sveštenik mi kaže da svi mi imamo svoje granice, ona ih je definitivno probila. Ima tu i medicine i vjere… Svega – kaže Igor.
Baš tog dana kada je Katarina napustila ovaj svijet, Igorov brat je dobio dijete. I Katarinin brat očekuje prinovu narednih dana, dok njihov mlađi sin uskoro puni šest godina.
– Život je kao film. Takva režija, takav scenario… Ne znam. Neke stvari mi nikako ne idu u glavu. Ona je autom išla na terapije, vozom, nosila je električni trotinet sa sobom. Bila je sposobna za sve. To je nedavno bilo. A onda je odjednom uvenula i ugasila se – priča on.
Valjevo se ujedinilo
Kada je Katarina “pronašla“ spas u Tel Avivu, bila joj je potrebna velika suma novca. Međutim, za Valjevo to nije bio problem – za tren oka novac je bio sakupljen.
– Niko nije vjerovao da će Valjevo moći da se ujedini oko nekih stvari. Ona je to uspjela. Uključilo se dosta ljudi brzinom svjetlosti. Nismo odustajali. Čak ni kada nismo znali kako ćemo skupiti taj novac. Tih posljednjih 3-4 mjeseca glava je bila na sto strana. Mnogo kalkulacija, mnogo priča, ove terapije, one, sve je bilo skupo, za sve smo se izborili i neka smo. Uradili smo sve što je do nas. Odlučili smo da na put u inostranstvo idemo preko fondacije jer bez nje, jedino sam mogao da prodam kuću i kola, ali trebalo je misliti i na djecu. Šta će oni sutra? – mislio je Igor naglas.
Ali, dobila je epi napad i svoju želju da otputuje sa bratom, ugasila.
– Bila je utučena zbog toga. Baš je vjerovala toj terapiji. Ona je bila jaka žena, ali su joj neke stvari teško padale. Ona je duže vrijeme bila u invalidskoj penziji i to joj je teško palo. Govorio sam joj da je veliki zadatak odgajiti djecu, peglati, spremiti ih, kuvati im. Ona je postavila visoke standarde, sada će meni biti teško da nastavim. U februaru bi bilo 10 godina od njene bolesti. Davali su joj prognoze godinu-dvije, ali je izgurala više. Uspjela je, makar toliko – nastavlja Igor svoju priču.
Na sahrani preko 2.000 ljudi, opelo držalo 25 popova
Igorova supruga i majka njihova dva dječaka, hrabra Katarina, ispraćena je juče na vječni počinak. Oko 2.000 ljudi zapalilo je svijeću za njen mir i spokoj.
– 25 sveštenika je ispratilo Katarinu. To vam sve govori. A ljudi… Sa svih strana. Iz Udruženja oboljelih od melanoma iz cijele Srbije, regiona… Katarina nije bila njihov član ili pacijent, ona je bila više od toga. Bila im je prijatelj – priča neutješan Igor.
“Neće nam biti lako, moramo da se borimo”
Njihovi sinovi su svjesni svega. Igor ih je, kaže, pripremao, ali su i oni sami uvidjeli da mama nije dobro.
– Dečaci imaju devet i šest godina. Svjesni su svega, pričao sam s njima na njima svojstven način, oni su bili svjesni nekih stvari jer su cijelo svoje djetinjstvo gledali kako im majka ide u bolnicu. Sada kad je došla kući, vidjeli su je kako se inhalira, pa me pitali – “koliko dana majka ostaje kući, kada se vraća u bolnicu”. Saživjeli su se s tim da ona bude kući 2-3 dana, pa ode. Tako mora. Katarina nije željela da o tome govori u kući. Na svaka tri mjeseca snimala se na magnetnoj rezonanci i skeneru, tada bi u kući bio muk, neprijatna tišina. Čekaš nešto, a ne znaš ni šta čekaš. Mnogo toga je prošla i izgurala. Zato mi je bilo teško da je gledam posljednja dva dana. To više nije bila ona moja Katarina – govori Igor drhtavim glasom.
Igor je zdrave glave. Mora da bude. Zbog sebe i zbog dječaka kojima je sada najpotrebniji. Život se nastavlja, a pogotovo kada imaš djecu, piše Nova.
– Neće biti lako, ali moramo se boriti. Napravili smo kuću od nule, teško je kad uđete u nju, a svaki ćošak ima neku priču. Ali izguraćemo nekako. Moramo. Čovjek je veća životinja od bilo koje. Vjerujte. Šta on može da izdrži i preživi, to ne može nijedna. Zaista tako mislim – kaže Igor.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu