Put od očaja do nade
Zamislite život u kome vas od djetinjstva smatraju vlasništvom, gdje vaše tijelo i sudbina ne pripadaju vama, već nekom drugom. Ovako žive žene iz plemena Samburu u Keniji. Trgovane su u zemnu za stoku- 15 krava, 20, 30… Cijena varira, a suština je ista: žena je ovdje roba.
Postoje neke promijene na ovim surovim mjestima. Na primjer, djevojčice od 12 godina su prije redovno udavane, a sada to više ne smije. Ali tradicija je i dalje jaka i takvi brakovi se i dalje dešavaju, samo rijeđe. Ako neko roditeljima ponudi dobru cenu za njihovu maloljetnu kćerku, oni će to možda i da razmotre, uprkos zakonima.
Uz sve ostalo, ovdje treba pomenuti i takozvano “žensko” obrezivanje, nasilje u porodici i potpuni nedostatak prava. Tek tada se slika ovih mjesta potpuno spaja, iako postaje prilično sumorna…
Ali 1990. godine sve se promijenilo u jednoj određenoj oblasti. Grupa žena, umorna od ponižavanja i nasilja, odlučila je da kaže: “Dosta!” Pobjegle su od svojih muževa nasilnika i osnovali selo Umoja, što na lokalnom jeziku znači „jedinstvo“. Ovo mjesto je postalo pravo utočište za ljepši pol, gdje su mogli da žive bez straha. Ta „obećana zemlja“ gdje je njihov glas konačno bio važan.
Život u Umoji: sloboda, borba i turisti
U početku je sve bilo vrlo jednostavno. Žene su živjele u krajnjem siromaštvu, pokušavajući da prežive na sušnoj zemlji. Prodavali su kukuruz i šećer, ali jedva da je bilo dovoljno za život. Tada su odlučili da se fokusiraju na turizam. Počeli su da prave nakit od perli, tkaju svetle tkanine i prodaju ih posjetiocima. Upalilo je! Turisti, impresionirani ovom izuzetnom pričom, počeli su aktivno da posjećuju selo, donoseći sa sobom ne samo novac, već i podršku.
Poslije tri godine mukotrpnog rada, žene su uspjele da kupe zemlju na kojoj je stajalo njihovo selo. Bila je to prekretnica. Sada bi mogli i zvanično da zabrane ulazak neželjenim gostima, uključujući i agresivne muškarce iz susjednih naselja. Da, dobro ste čuli: muškarci iz susjednih sela pokušavali su da blokiraju put do Umoje, pa čak i inscenirali napade. Jednog dana grupa od 30 muškaraca pretukla je stanovnice ispred turista. Ali žene nisu odustajale. Učvrstili su svoj položaj i sada je njihovo selo tvrđava u koju muškarci mogu da uđu samo uz dozvolu i samo pod ženskim uslovima.
Umoja danas
Trenutno u selu živi oko 50 žena i 200 djece. Da, dobro ste pročitali – 200 djece! Kako je to moguće ako muškarcima nije dozvoljeno? Jednostavno: žene periodično dozvoljavaju muškarcima da posjete selo, ali samo pod njihovim uslovima. DJeca su rezultat ovakvih poseta, ali odrastaju u atmosferi slobode i poštovanja, gdje njihove majke same odlučuju kako će živjeti.
Na primjer, žene u Umoji se aktivno bore za prava djevojčica. Vjeruju da je obrazovanje ključ slobode. Zato sva djeca ovde, bez obzira na pol, idu u školu. I ovo je prava socijalna revolucija za region u kome se djevojke tradicionalno pripremaju samo za brak.
Umoja je simbol ne samo za Kenijce, već i za žene širom svijeta. Simbol borbe, otpora i nade. Ovo je mjesto gdje su žene dokazale da mogu da prežive bez muškaraca, da same zarađuju, podižu djecu i grade svoj život onako kako žele.
Danas lokalne žene ne samo da preživljavaju, već napreduju. Zato ova priča inspiriše žene širom svijeta, pokazujući da se i u najtežim okolnostima može pronaći izlaz, prenosi Stil.
Ali, naravno, nije sve tako ružičasto. Žene u Umoji se i dalje suočavaju sa prijetnjama i pritiscima svojih komšija. Dakle, borba ne prestaje. I dobro je što kenijske vlasti drže situaciju u ovom selu pod posebnom kontrolom. U suprotnom, ko zna: možda bi preovladao muški ego, pa bi ovo lijepo selo prestalo da postoji.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu