Mi se molimo, ljekari liječe, a Gospod izlječuje – kaže on, kao da ne želi da ospori značaj i ulogu klasične medicine.
Objašnjava da u Ilinju lijek mogu da nađu oboljeli od različitih bolesti, kako duševnih tako i tjelesnih.
“Svake druge subote seoske puteve u Mačvi zakrče autobusi i putnički automobili iz svih krajeva Srbije i Republike Srpske, a bude ih i iz Crne Gore, Makedonije, Bugarske… U pravoslavlju postoji obred jeleosvećenja. Uz posebne molitve bolesnom se osvećenim uljem iscrtavaju krstovi na čelu, prsima, rukama. Na taj se način priziva „blagodat Božja koja isceljuje duševne i tjelesne nemoći“.
Jeleosvećenje se vrši u svim hramovima kad im se jave bolesni, ali jedino u Ilinju to se čini redovno i masovno. Sedam puta čita se molitva za zdravlje, koja počinje sa „Oče sveti, ljekaru duše i tijela…“, i sedam puta sveštenik ide od jednog do drugog u crkvi sa uljem u čašici i četkicom kojom iscrtavaju krstove, prenosi Stil.
Sedam puta okupljeni padaju na koljena i priklanjaju glavu, tvoreći rukom na onome ispred sebe neprekinuti lanac. One prve do oltara sveštenik pokriva svojim plaštom i nad njima čita Novi zavjet. Crkva smatra da je uzrok bolesti zla sila. Čovjek nije taj koji ima bolest, nego su ga zaposeli demoni, koje, da bi ozdravio, treba isterati.
– Ja čitam molitvu, ali samo Bog može da učini čudo – kaže Isaija: – Radimo isto što i ostali sveštenici, ali smo, možda, uporniji i usrdniji.
Ko je otac Isaija?
Jeromonah Isaija Jokić, nastojatelj manastira i njegova sabraća monasi Stefan i Gerasim, pozdravljaju poklonike. Svakome ko zatraži, daju savet.
– Otac Isaija je duhovni biser. On nikog ne ostavlja ravnodušnim. Njegova smirenost, blaga i poučna riječ i topao pogled blagotvorno djeluju na svakoga – pričaju vjernici koji redovno pohode manastirsko bratstvo.
Jedan od njih priča da je zahvaljujući igumanu Ilinja ponovo stao na noge i pronašao novi životni put, takođe je podijeljena na sajtu ispovesti.
– Propao mi je prvi brak zato što je bivša supruga išla kod hodže po zapise da bi me držala u svojoj potpunoj vlasti. Postao sam neuravnotežen, na rubu očaja, ali i bankrota. Onda sam saznao za ovaj manastir i došao po pomoć. Otac Isaija je dao sve od sebe da mi pomogne. Danas sam drugi put srećno oženjen, a kad god iskrsne neki problem tu je otac Isaija da pomogne – ispričao je u dahu jedan od majstora, porijeklom iz BiH, a danas nastanjen u Somboru, koji radi na izgradnji novog manastirskog konaka.
U manastiru privremeno živi i dvadesetak mladih sa duševnim problemima, jer su im neophodni svakodnevna podrška i pomoć duhovnika.
– Nastojimo da imaju što manje slobodnog vremena, jer nije dobro da um bude besposlen. Sa njima se svakodnevno razgovara, prisustvuju bogosluženjima, redovno poste, ispovedaju se i pričešćuju, pomažu na manastirskoj ekonomiji. I ubrzo počinju drugačije da razmišljaju i da pravilno shvataju cilj života. Liječenje ne završava u manastiru, već traje i kada se vrate u svoje porodice – priča iguman Isaija.
Otac Gerasim podsjeća na narodnu izreku da je najopasniji dokon um i da čovjek koji je bez obaveza lako biva zaveden da skrene sa ispravnog životnog puta. Među štićenicima je i nekoliko bivših narkomana.
– Narkomani su specifična grupa i ako ih je istovremeno više na jednom mjestu, teško ih je duhovno savladati da bi im se pomoglo u prevazilaženju tog zla. Zato je među štićenicima više onih sa duševnim demonskim problemima – dodaje otac Gerasim.
Iskustvo Milice koja je došla u manastir sa bolesnim mužem
Na forumu ana.rs, jedna Milica je podijelila svoje iskustvo i mnoge ljude zbog toga frapirala.
Kada sam prvi put čula za isceljujuće molitve koje se održavaju u manastiru u blizini Šapca, nisam bila sigurna u njihovu moć. Međutim, očaj i vjera u Boga vodili su me da pokušam sve kako bih pomogla svom mužu koji je bolovao od agresivnog oblika karcinoma pluća.
Subotom se u tom manastiru vrši Sveta tajna jeleosvećenja, tokom koje se, kako su mi rekli, mogu čuti krici, jauci i razni neobjašnjivi zvuci. Iako sam osjećala strah, odlučila sam da odemo.
Kada smo stigli, atmosfera je bila ispunjena pobožnošću i nadom. Prostor manastira je bio skroman, a ljudi su dolazili sa svih strana, tražeći duhovnu utehu i iscjeljenje. Otac Isaija, poznat po svojoj blagosti i duhovnoj snazi, predvodio je molitvu. Monasi su u tišini stajali oko nas, dok su neki vjernici klečali sedam puta i bili pomazani svetim uljem.
U trenutku molitve, dok sam čvrsto držala ruku svog muža, rekli ponijela sam i neke nalaze koje sam mislila da pokažem monahu kako bi nam pomogao u našoj muci.
Svjedoci su mi pričali o sličnim iskustvima. Neke žene koje često posjećuju manastir Ilinje potvrdile su da se ovakve pojave ne dešavaju svaki put, ali kada se dese, to je znak da se duhovna borba odvija na dubljem nivou. Jedna žena mi je ispričala kako je prisustvovala jeleosvećenju kod oca Serafima Petkovića, gde su se čuli krikovi i lajanje iz usta opsednutih, dok je sveštenik čitao molitvu i držao krst na njihovim glavama.
Manastir u blizini Šapca nije jedino mjesto gdje se dešavaju ovakva čudesna iscjeljenja. U crkvi Svetog Pantelejmona u Nišu, jedna žena je tokom molitve vrisnula i jaukala, a zatim zapomagala poput deteta, dok joj je sveštenik držao krst na glavi. Prisutni su bili preplašeni, ali na kraju je žena izašla iz crkve smirena i spokojna.
Planiram da se ponovo vratim u manastir i nastavim molitve za zdravlje svog muža. Vjera, pokajanje i ljubav su riječi koje će zauvijek ostati urezane u moje srce.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu