Imam tri snaje, ali nisam svekrva nego majka, kaže Hafiza, s osmijehom koji odražava njenu iskrenost. I zaista, u njenom domu nema podjela, nema hladnih pogleda i neizgovorenih riječi. Ona je stub porodice, žena koja razumije da se ljubav ne dijeli, već množi.
Ramazan, sveti mjesec posta i duhovne čistoće kod muslimana, Hafiza doživljava od malih nogu.
– Postim otkad znam za sebe – kaže, prisjećajući se vremena kada su se iftari spremali s mnogo pažnje i ljubavi, bez obilja koje danas uzimamo zdravo za gotovo. U njenim riječima nema žaljenja – samo zahvalnost.
U priči koju dijeli, posebnu pažnju privlači način na koji govori o svom mužu. Njena sjećanja odišu poštovanjem i privrženošću, rijetkim u današnjem vremenu. Hafizina priča nije samo o prošlosti – to je svjedočanstvo o vrijednostima koje ne bi smjele da nestanu.
Možda je tajna sreće upravo u onome što Hafiza poručuje – u zajedništvu, razumijevanju i ljubavi koja nema granice.
Njene riječi su podsjetnik da su istinske porodične vrijednosti vječne, bez obzira na to koliko se svijet oko nas promijenio, prenosi Telegraf.rs.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu