Ova inovacija otvara vrata za revolucionarnu primjenu u medicini i tehnologiji.
Tim istraživača sa Univerziteta Nagoja u Japanu, predvođen profesorom Takajukijem Hošinom, uspješno je demonstrirao ono što nazivaju “najmanja pucačka video igra na svijetu” kroz manipulaciju nanočesticama u realnom vremenu.
Ova impresivna tehnologija omogućava interakciju sa česticama koje su približno milijardu puta manje od metra.
Istraživanje predstavlja značajan korak ka razvoju računarskog interfejs sistema koji besprekorno integriše virtuelne objekte sa stvarnim nanomaterijalima. Rezultati su objavljeni u naučnom časopisu “Japanese Journal of Applied Physics”.
Inovativni sistem demonstrira ono što istraživači nazivaju “nano-mješovita stvarnost” (nano-mixed reality), koja integriše digitalnu tehnologiju sa fizičkim nanosvijetom u realnom vremenu koristeći visokofrekventne elektronske zrake. Ovi zraci generišu dinamične obrasce električnih polja i optičke slike na površini ekrana, omogućavajući istraživačima da kontrolišu polje sile koje deluje na nanočestice.
Kako funkcioniše nanoskopska igra
Kao obožavaoci retro video igara, tim je dizajnirao interaktivnu pucačku igru inspirisanu klasičnim arkadnim naslovima. Džojstik se koristi za modifikaciju obrasca skeniranja elektronskog zraka, što se na ekranu manifestuje kao kretanje trougaastog svemirskog broda.
– Sistem projektuje svemirski brod na stvarni nanofizički prostor kao optičku sliku i polje sile, stvarajući mešovitu stvarnost gde nanočestice i digitalni elementi interaguju – objašnjava profesor Hošino. “Igra je pucačka igra u kojoj igrač manipuliše brodom i ispaljuje metke na stvarne nanočestice kako bi ih odbio.”
Igrači pokušavaju da pogode neprijateljske karaktere – koji su zapravo nano polistirenske kuglice – koristeći elektronski zrak. Kroz ovaj proces, naučnici su uspješno demonstrirali interakciju u realnom vremenu između digitalnih podataka i fizičkih nano-objekata.
Revolucionarna primjena u medicini i tehnologiji
Ova tehnologija prevazilazi granice jednostavne igre i otvara nove horizonte u nanotehnologiji i biomedicinskom inženjeringu. Isti princip bi se mogao primijeniti za manipulaciju i sastavljanje biomolekularnih uzoraka na najmanjim nivoima.
– Mogli bismo da 3D štampamo kreirane objekte u realnom vremenu, što bi moglo potpuno promijeniti svijet 3D štampanja – ističe Hošino.
– Ili koristiti istu tehniku vođenja za usmjeravanje toksičnih agenasa na virusne ćelije u živim organizmima i uništiti ih.
Istraživači vjeruju da bi ova tehnologija mogla biti ključna za razvoj preciznih metoda liječenja bolesti na ćelijskom nivou, kao i za napredak u izradi minijaturnih elektronskih komponenti sa dosad nezamislivom preciznošću, prenosi Telegraf.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu