Kako izgleda i kuda vodi kad se za strahove, anksioznost, depresiju, anoreksiju, homoseksualnost…, ali, recimo, i za prejedanje ili ljenost, uvijek prepisuje isti ‘lijek’ istjerivanje đavola, ispričala je novinaru Aleksandru Stankoviću u emisiji Nedjeljom u 2 na HRT zagrebačka studentkinja Lucija Marković. Na inicijativu majke vjerski je odgajana od djetinjstva, a to se pojačalo nakon razvoda roditelja. Kada je imala 11 godina majka se pridružila protestantskoj vjerskoj zajednici Riječ života. Godinama je ovoj zajednici pripadala i Lucija.
Praktikovan je egzorcizam
– Najveća razlika u odnosu na katoličku crkvu je to što nema ispovijesti, odnos sa Bogom je ličniji, a sve je naizgled intimnije, toplije i veselije. Zapravo, sve je jako strukturirano, sa izraženom hijerarhijom i kontrolisano. Puno je različitih službi, a služba oslobođenja je zapravo egzorcizam – priča Lucija koja je u sekti Riječ života istjerivanju đavola bila podvrgnuta zbog problema koje je tada, kao sedamnaestogodišnjakinja, imala u svojoj vezi.
– Mladima se posvećuje velika pažnja, idu u ljetne kampove, postoje sveštenici koji se samo njima bave. Prisustvovala sam kad je prijateljica u šali rekla da će se okrenuti djevojkama, sveštenica je burno reagovala, odmah je započela molitvu. Homoseksualnost se smatra velikim grijehom, gotovo u ravni sa pedofilijom… Ja sam se svešteniku obratila zbog partnera koji je prijetio da će se ubiti. Izgladnjivala sam se ne bi li on mene ostavio – kaže Lucija koja je danas svjesna da je i njemu i njoj tada bio potreban doktor.
“Oko nas ljudi viču, plaču, kašlju…”
– Sveštenik je imao pedesetak godina, sjedili smo ispred njega, a ja sam bila u paralizirajućem strahu od svog partnera. Počela je molitva, položio je ruke na nas, iz njega je “istjerivao duha” proganjanja, a iz mene duha bježanja. Pokušavala sam da ustanem i odem, ali me je sveštenik spriječio. Ljudi oko nas su vikali, plakali, kašljali. Jako traumatično, imala sam utisak kao da sam izvan svog tijela. Bila sam van sebe i to mi je bio prvi susret sa samoubilačkim mislima… Rekla bih da je ona mala Lucija u meni, ako je još postojala, tog dana umrla.
Na sličan način je tretirana i anoreksija, otkrila je Lucija, koja je u kontaktu s nekim bivšim pripadnicima zajednice Riječ života, ali, za razliku od nje, zbog straha ne istupaju javno. Nju su, kaže, ucjenama pokušali da vrate u zajednicu, a ni sama ne zna kako bi se njen život završio da nije imala oca koju ju je prihvatio u njenoj 21. godini.
“Danas živim sa noćnim morama”
– Izgubila sam identitet, a potpuni slom me je stigao tek kada sam izašla. Ljekarska dijagnoza je glasila anksiozno-depresivni poremećaj, plus poremećaj ishrane. Danas živim sa noćnim morama, svakodnevnim fleš-bekovima i trenucima u kojima se pitam o smislu svog života. O vjeri sada mislim da je ljubav s velikim LJ, koja znači bezuslovno prihvatanje, za razliku od onog što sam proživjela i gdje je ljubav imala malo lj – kaže Lucija i priznaje da osjećaj pripadnosti kakav je imala u zajednici Riječ života još nije pronašla, prenosi Večernji list.
– Ljudi homoseksualne orijentacije poput mene nemaju siguran prostor. Žele biti vjernici, a onda u crkvi čuju sveštenika koji je homofobičan. To slomi ljude – poručila je Lucija.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu