Posebno mjesto u srcu ove djevojčice zauzima bik po imenu Kobra, s kojim najviše voli da provodi vrijeme.
Ove godine završava Osnovnu školu „15. april“ u Doboj-Kaknju, a još razmišlja o izboru srednje škole – dvoumi se između Zenice i Kaknja, jer bi najradije ostala blizu roditelja i svojih bikova, naročito Kobre.
– Učim uglavnom uveče, ili ujutru kad sam druga smjena. Kada završim sve obaveze na selu, posvetim se učenju – ispričala je Mirnesa.
Nedavno je njena majka provela 17 dana u bolnici s bratom, a Mirnesa je za to vrijeme preuzela brigu o kući – starala se o baki, životinjama i mlađim sestrama.
Iako je prijateljice podržavaju, priznaje da ima i onih koji je zadirkuju zbog njenog nesvakidašnjeg hobija.
– Ne obazirem se na to, važno mi je da radim ono što volim – rekla je odlučno.
O ljubavi prema životinjama kaže da je oduvijek bila prisutna:
– Odrasla sam među stokom, a bikovi su odmalena bili dio našeg domaćinstva. Kobru treniram svako drugo ili treće jutro, a ljeti ga izvodim kad padne večernja hladovina. Poslušan je, ne otima se niti bježi. Postao mi je kao najbolji prijatelj – dodala je Mirnesa.
Ponekad je, priznaje, strah da se Kobra ne povrijedi, ali do sada nije bilo problema. Među njenim vršnjacima se, kaže, niko drugi se ne bavi treniranjem bikova.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu