U mirnoj dolini rijeke Mileševke, među starim zidinama Manastira Mileševa, vrijeme teče drugačije, tiše.
Ovdje, gdje je nekada kralj Stefan Vladislav iz dinastije Nemanjića podigao svoju zadužbinu, sada se čuvaju ne samo molitve, već i drevna vještina sokolarstva. Iza kamenih zidina, jedina monahinja među sokolarima, mati Irina, njeguje tradiciju koja povezuje prošlost i sadašnjost, svjetovno i duhovno.
Mati Irina nije obična monahinja. Njena ljubav prema pticama grabljivicama proistekla je iz potrebe, ali je ubrzo postala dio njenog svakodnevnog života i duhovne misije.
– Prije nekoliko godina imali smo sokola, nabavili smo ga zato što smo imali puno golubova tu koji baš prave štetu u manastiru. I onda smo nabavili tog sokola, a otac naš duhovnik se bavio s tim, i ja sam tako malo, pomalo, počela da se interesujem i meni se to baš svidjelo. Onda smo ostali bez tog sokola, pa smo riješili da nabavimo jastreba – priča mati Irina sa osmijehom, sjetno se sećajući početaka svog neobičnog poslanja.
Manastir Mileševa, podignut u prvoj polovini XIII veka, nosi u sebi duh nemanjićkog vremena. Sagrađen po raškom stilu, manastir je bio i ostao svjedok burne istorije srpskog naroda. Kralj Stefan Vladislav, unuk Stefana Nemanje, podigao je ovu svetinju kao svoju zadužbinu, želeći da ostavi trag vječnosti. U priprati manastira, koju je dogradio 1235. godine, položio je mošti svog strica, Svetog Save, da bi one u tom svetilištu bile čuvane kao najveća svetinja srpskog naroda. No, turska osvajanja nisu poštedjela ovu svetinju – mošti su prenijete na Vračar i spaljene 1594. godine, u uzaludnom pokušaju da se slomi srpski duh.
Danas ovaj nemanjićki manastir ne samo da čuva duhovnost, već i drevne vještine koje su nekada negovali i sami Nemanjići.
– Interesantno je da su Nemanjići bili najpoznatiji sokolari, i tako je to baš zanimljivo povezano, pošto je ovo nemanjićki manastir – kaže monahinja Irina, ponosna na svoju ulogu u oživljavanju ove plemenite vještine.
Mati Irina sa svojim jastrebom Ronijem, u tišini manastirskih dvorišta, čuva tradiciju koja je starija od mnogih svjetovnih zanata. Sokolarstvo u Manastiru Mileševa nije samo način zaštite, već i most koji spaja prošlost i sadašnjost, materijalno i duhovno. Kao jedina monahinja sokolar u Srbiji, mati Irina pokazuje da monaštvo može imati neobične, ali duboko smislenije puteve, gdje čak i ptica grabljivica može postati čuvar duhovne svjetlosti, piše Religija.rs.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu