Elvis je imao godinu dana kada ga je Ivanka pronašla u ruševinama u Hrasnici za vrijeme rata u Sarajevu.
Ivanka Šućur je spasla Elvisa Salkanovića, ona ga je izvukla iz ruševina zgrade koja je još uvijek bila granatirana. Da bi mu obezbijedila mlijeko u prahu koje je dijelio “Karitas”, ona je svakih 7 dana davala krv, jer je to bio uslov da bi dobila paket sa mlijekom i to je trajalo tri mjeseca, sve dok je nisu otkrili.
Ivanki su u parku pravednika u Italiji sagradili drvo života i podigli spomenik hrabrosti u njenu čast. To je zaslužila svojim djelom jer je tokom rata spasila život dječaku Elvisu Salkanoviću.
– Izvukla sam ga iz ruševina, zgrabio me oko vrata, kad je vidio moju kćerku na prozoru samo je rekao – mama i to su bile njegove posljednje riječi. Poslije je zanijemio valjda od straha, od tih granata koje su padale. Bila mu je cedulja vezana zavojem koju je moja kćerka našla. Na cedulji je pisalo – majka umrla, otac pobjegao. Moli se onaj ko nađe dijete da se preda policiji da mu se nađe otac.
Otac je pobjegao u svoje selo blizu Tuzle. Mališan je rođen 9. januara 1992. godine.
Kažu da je hrabrost vrlina zbog koje ljudi u opasnim situacijama čine plemenita djela. Ako je to istina, Ivanka Šućur iz Hrasnice zaslužuje da se zove jednom od najhrabrijih majki na svijetu. Njena priča je inspiracija i podsjetnik na to šta znači prava ljubav i požrtvovanost.
– To se dogodilo 16. oktobra. Izašla sam iz kuće da donesem vode i tada sam prvi put vidjela Elvisa. Čula sam njegov plač. Držao je u ruci flašicu s prokislim mlijekom, a odjeća mu je bila blatnjava. I danas čuvam tu odjeću – nikad je neću oprati – prisjetila se Ivanka.
Šta je osjetila u tom trenutku, nije mogla da opiše riječima, ali kaže da joj srce nikada nije tako jako zakucalo. Bez dvoumljenja ga je uzela i odvela kući, gdje su je dočekala njena djeca – Goran, Zvjezdana i Sretenka. Najstariji sin Goran, tada dječak, odmah je prigrlio Elvisa.
– Goran je rekao da Elvisa nikome nećemo dati. I danas ga brani – ne da ni da ga naružim – pričala je Ivanka kroz osmijeh.
Srećna porodica uprkos svemu
Elvis je odrastao uz ljubav i podršku Ivankine porodice, ali se tokom djetinjstva suočavao s pitanjima o svom porijeklu. Kada je imao osam godina, pitao je zašto ga je biološka majka ostavila.
– Srce mi se steglo, nisam mogla da mu kažem istinu – bio je još mali. Rekla sam mu da svi imamo svoje razloge i da majke nekada čine ono što misle da je najbolje. Nakon toga više nikada nije pitao – pričala je Ivanka pred TV kamerama.
Jednom prilikom, Ivanka se čula s Elvisovom biološkom majkom, koja je pokušala da stupi u kontakt s njim. “Pitala ga je da li mu nešto treba. On joj je odgovorio: “Treba mi samo majčina ljubav.’ Spustila je slušalicu i nikada se više nije javila – navela je Ivanka.
Biološki otac Ahmed nikada nije potražio sina, ali s njegove strane Elvis ima dva polubrata. S jednim od njih, Alenom, Elvis je uspostavio sjajan odnos.
– Dolazio je kod nas, a i Elvis mu ide u posjetu. Nedavno mu se javio i drugi polubrat iz Njemačke – pričala je Ivanka.
Plemenitost bez granica
Ivanka je tokom života pokazala nevjerovatnu hrabrost i dobrotu. Tokom rata, brinula se o starijoj komšinici Adili Trivučić, koja je izgubila sina.
– Nosila sam joj obroke svaki dan. Kada je umrla, podigla sam kredit od 1.500 KM da bih je sahranila. Ni danas ne znam kako ću to vratiti, jer živim od muževe penzije – objašnjava Ivanka.
Njen muž Nedeljko je poginuo od granate nekoliko mjeseci prije nego što je pronašla Elvisa. Uprkos ogromnim teškoćama, Ivanka se posvetila svojoj djeci.
– Znala sam i po četiri puta mjesečno da dajem krv kako bih dobila nešto hrane. Ali nisam odustajala. Elvis je moje dijete i nikome ga ne dam – odlučno kaže.
Majka hrabrost sa četvoro djece i četvoro unučadi
Ivanka je 2016. godine preminula, iza sebe ostavila četvoro djece i četvoro unučadi, ali kaže da se nikada nije osjećala bogatije.
– Moj život nije bio lak, ali sam imala ljubav svoje djece. I to je najvažnije. Bogata sam žena – zaključuje Ivanka, majka čija je priča lekcija o nesebičnosti i pravim vrijednostima.
– Moja majka je bila izuzetna žena, a to nakon njene smrti potvrđuju i komšije, poznanici, ali i mnogi ljudi koji su je ispratili na gradsko groblje u Vlakovu. Nikada nije dijelila ljude po vjeri, polu ili rasi, a tako je i nas vaspitavala. Ni prije rata, ni tokom rata, ni sada, niko od nas braće i sestara nije opterećen podjelama – priča Elvis.
Govoreći o voljenoj majci, još uvijek mu je teško da pronađe riječi, posebno zato što je posljednje nedjelje njenog života proveo uz nju, od jutra do večeri. Iako je radio kod privatnika kao kamenorezac, kada je Ivanka izašla iz bolnice, dao je otkaz kako bi bio uz nju, jer su brat i sestra radili.
– Od 24 sata, Elvis je uz mamu bio 18. U samo dva mjeseca, majka se teško razboljela. Tog 9. februara, tražila je da pozovemo Hitnu pomoć, koja ju je odvela u bolnicu. Elvis, Goran i ja smo je ispratili i ostali tamo čekajući ljekare, sa strepnjom i nadom – priča Sretenka.
Planira odlazak u inostranstvo
– Kada su nam u 5:15 sati javili da je preminula, Elvis se potpuno slomio. Samo je tražio da vidi majku. Tek kada smo njega umirili, postali smo svjesni da nje više nema – nastavlja Sretenka, dodajući da joj je najteže svake večeri oko 20 sati, kada je majci obično telefonirala da pita kako je.
Na pitanje šta planira sada kada majke više nema, Elvis sleže ramenima. Ponudu da ode na rad u Njemačku ranije je odbio zbog njene bolesti. Međutim, sada je ponovo počeo da razmišlja o toj mogućnosti.
– Sve je još svježe, neka prođe još malo vremena, pa ću odlučiti – kaže Elvis i priznaje da će mu, ako ode u inostranstvo, biti teško da napusti brata i sestru.
– Sretenka i Goran svjesni su da ne mogu zauvijek zadržati brata pored sebe. Uvijek ćemo biti uz Elvisa i pomagati mu. To smo obećali majci prije nego što nas je napustila – zaključili su Sretenka i Goran, prenosi Stil.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu