Bilo kakva iskakanja u ponašanju na pojedinim nastupima su se zataškavala pod prijetnjom potčinjenima, kako ništa ne bi izašlo u javnost.
Naravno, u apsolutističkim sistemima, nacističke Njemačke, ruskog doba strahovlade Josifa Visarionoviča Staljina ili sad u Sjevernoj Koreji Kim Džong Una, to je postalo pitanje života, a bogami i smrti… onog ko izađe sa nedosljednostima, ekscesima ili samo nenamjernim ispadima u javnost ili se sazna za neku sramotu iz života vođe ili predsjednika.
Naravno, nove tehnologije, internet, mobilni telefoni, društvene mreže, učinili su da medijski poznate ličnosti budu pod lupom javnosti 24 časa dnevno. Pa tako isplivavaju pojedini sitniji ili krupniji događaji i ispadi, koji nekada ne bi smjeli „ni u snu” da se pojave, ali su to sada mreže potpuno razotkrile. Dakle, za privatnost kao i sramotu, više nema skrivanja, ni kod poznatih političara.
Naravno da su u ovoj igri „mačke i miša” najzaštićeniji ljudi, u svakom smislu, bezbjednosno ali i medijski, zapravo i najpokriveniji znatiželjnim očima čitavog svijeta. Svi „gutaju”, sa nesmanjenim apetitom, gafove političara i predsjednika i tako dolazimo do „kralja gafova” u posljednjih nekoliko godina, a to je američki predsjednik Džozef Bajden, piše Politika.
Ne samo da je zaradio „popularnost” na društvenim mrežama čitavog sajber prostora, već je uspio da „samelje” i čuvenu floskulu „da ne postoji negativna reklama”. Jer u slučaju predsjednika Amerike, od bilo kakve „reklame” – nije ostalo ništa. U njegovom slučaju, kako kažu stručnjaci, više ne može da pomogne ni čitava organizacija profesionalnih magova ove „mračne vještine” kriznog pi-ara. Jer, ni svo znanje ovog svijeta ne može da pomogne u nekim „besmrtnim” trenucima najstarijeg predsjednika u istoriji Amerike.
Naime, Džo Bajden kao da se svojski trudi da svoj imidž na najpopularnijim društvenim mrežama potpuno uništi, a funkciju predsjednika jedne od najjačih zemalja svijeta izvrgne ruglu, negativnim komentarima i podsmijehu.
Tako više nisu tajna njegovi ispadi u javnosti, na stranačkim konvencijama kada se „rukuje” sa nepostojećim saradnicima, iako je sam na bini.
Tako u državi Ajova pozdravlja vrijedne ljude Montane ili u Teksasu govori o južnjacima, Meksikancima ili drugim obojenim stanovnicima i pridošlicama u Ameriku kao stožerom zemlje, iako bi trebalo da zna da je po svim rasnim pitanjima država Teksas jedna od najradikalnijih i najzatvorenijih u Americi.
Naravno da sve to pi-ar službe mogu da podvedu pod lapsuse i pravdaju umorom predsjednika, koji ima već puno godina za svoju funkciju. Pored padova sa bicikla, pa na stepenicama „er forsa 1”, predsjedničkog aviona ili saplitanje na ulasku u helikopter koji bi trebalo da ga prebaci u Kemp Dejvid, vikend oazu američkih predsjednika.
Mora se priznati da na ruku ovom čovjeku nisu išle ni okolnosti. Naime, svoje zdravlje je dokazivao u redovnim specijalističkim pregledima koje čitava nacija očekuje sa zebnjom (kod ranijih, istina, mlađih predsjednika Amerike nije bio to slučaj), gdje je, naravno, prikazano da je besprijekornog zdravlja i britkog uma. Mnogi su to prihvatili sa skepsom, pogotovu u Evropi i ostatku svijeta. Jer, većina ovih nabrojanih Bajdenovih gafova i „sramota” ne mogu da se vide baš na svim programima. Tek na kanalima i podkastima koji objavljivanjem ovakvih sadržaja slobodni mediji rizikuju stalne probleme sa tijelima za regulaciju. Sabotažom njihovih sadržaja ili samo najprostijim otvorenim pritiscima, već poznatim alatima „demokratskih zemalja svijeta”.
To su prije svega, poreski, obično izmišljeni prekršaji ili „iza paravana” skretanje reklamnih para na druga mjesta, pod „dobronamjernom” prijetnjom „demokratskog mraka”. Ili naravno, zabrane rada slobodnim portalima i kanalima.
Upravo na jednom od takvih necenzurisanih medija osvanuo je zapanjujući video predsjednika Bajdena koji bi mogao da se podvede pod „šalu” možda samo jednog „ostarjelog čovjeka bez kompasa”, ali ne i predsjednika Amerike. Naime, na jednoj od konvencija Džozef Bajden upućuje poruku djevojčici iz grupe, koje su trebale da uveličaju događaj dolaska predsjednika Amerike u njihov grad.
Bajden navodno kaže djevojčici: „Ti si jedno seksi dijete, ali ne govori mami šta sam ti rekao” (čuvena rečenica kad se mlađi udvaraju djevojkama). Kad mu saopšte da se snima razgovor, on odlazi, jer izgleda, nije ni bio svjestan šta je izrekao.
Svakoj drugoj osobi bi se pojavila policija na vratima, uz nalog za pretres i hapšenje dok ne dokaže da je sve to bila nesmotrena šala. Ali, u slučaju predsjednika Amerike to je očas isključeno sa mreža, brže bolje minimizirano i pokriveno navodno neukusnom šalom Džoa Bajdena.
Čak se pojavio i originalni video u kojem Bajden prvo kaže: “Da ti šapnem tajnu”, a dalje nastavlja kao u prvoj priči, da ne kaže majci šta joj je to rekao.
Uz sve simpatije za stare ljude koje gajimo i po vaspitanju ali i poštovanju nečije funkcije, morali smo da se upitamo koji su ciljevi onih koji su Džozefa Bajdena isturili, evo već četiri godine, u središte turbulentnih svjetskih događanja, čitave serije ratova i svjetske nesigurnosti.
Da li je odgovor jednostavan? Nije li to možda, jednom u budućnosti, svaljivanje krivice za pojedine odluke na ovog starog čovjeka, zapravo izlaz iz političkog i ekonomskog ćorsokaka, u vrijeme mijenjanja strateških pozicija na svjetskoj tabeli uticaja, jednostavnim odgovorom: „Pa to je vrijeme Džozefa Bajdena, nije moglo ništa da se uradi”, piše Politika.
Kada malo otputujemo u prošlost, vidjećemo da je Bajdenov ozbiljan konkurent Džordž Buš, koji se više isticao lapsusima.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu