U školi dobri đaci, a poslije nastave vrijedni radnici.
Posla ima, ali umora pričaju još uvijek ne. Sve poslove koje zahtijeva jedno domaćinstvo samostalno znaju da rade.
– Kad sam bio još mali, tad su me učili pa sad znam sve – govori Dragan Đaković i u dahu nastavlja:
– Pretežno vikendima vodim stoku na pašnjak, napajam i tako to – rekao je dječak.
Vremena se nađe i za igru, ali onu pravu. Okupe se, pa igraju fudbal, odbojku, ali dodaju prioritet je uvijek da se urade poslovi kod kuće i domaći zadatak.
– Pa svašta, hranimo životinje, unosimo drva kući i tako to. Igramo se fudbal, družimo se – kaže Boško Đaković.
– Dođemo u školu učimo, igramo se, igramo fudbal i družimo se poslije škole, kad imamo vremena. Pomažem nekad počistim kuću, sredim, ali nekad i napolju radim, gonim stoku na pašnjake i tako to – nadovezuje se Jovana Tvrtković.
Djeca za poželjeti. Tako o njima pričaju u Osnovnoj školi “Josif Pančić”. Dodaju, nisu oni među onima kod kojih možete da vidite telefon u rukama. To su rijetki slučajevi. Oni su okupirani drugim obavezama.
– Kako su odgovorni, vrijedni, kulturni, zreliji od djece u gradu. Valjda zato što ih tako život, da tako kažem, tjera, poslije nastavnog procesa idu da pomažu roditeljima, jer sam rekao da se ovdje stanovništvo bavi stočarstvom i poljoprivredom – kaže Darko Tadić, direktor Osnovne škole “Josif Pančić” u Kozivci.
– Imali smo primjer jednog učenika dkoji je radio za drugog čovjeka. On poslije nastave ide kući i ide da čuva oko 30 krava i imao je svoju neku dnevnicu i sa 12 godina zarađivao – dodaje Tadić.
Ova djeca, mladi ljudi primjer su oni i starijim generacijima. Jedno je sigurno, radnu naviku stekli su od već od malih nogu, ali i osjećaj da jedni drugima treba da pomognu i budu podršku u svemu što život donosi, piše ATV.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu