Riječ je o humanitarnom radu o kojem je sanjala od najranijeg detinjstva.
– Ko hoće nađe način – ova misao bi mogla da bude naziv priče o mladoj Emiliji Stojilković. U najranijem djetinjstvu osjetila je tugu zbog činjenice da nemaju sva djeca na svijetu osnovne uslove za život i poželjela da lično nešto učini.
– Putujem u Keniju na volontersko putovanje u trajanju od dva mjeseca, gdje ću imati priliku da sa djecom radim na obrazovanju, odnosno da radim sa djecom u školama koja imaju između 5 i 8 godina na razvoju njihovog obrazovanja. Osim toga što ću imati priliku da njih učim, učiću i ja od njih, tako da vjerujem da će to biti bogato iskustvo – kaže Emilija.
Sve je počelo kada je imala sedam godina i kada je dobila geografski atlas u kome je čitala o narodima svijeta. Najjači utisak na nju tada je ostavila Afrika, djeca tamne kože koja nemaju hranu, vodu, obrazovanje.
– Pričala sam mami kako ću jednog dana da odem da njima pomognem, da uradim nešto da i oni imaju malo bolje odrastanje, način obrazovanja, više hrane. Dvadeset godina kasnije pronašla sam način da odem, makar to bilo i na dva mjeseca – dodaje Vranjanka za Radio televiziju Vojvodine.
Emilija putuje uz pomoć volonterske organizacije, ali je odlučila da i sama pokrene prikupljanje pomoći za djecu Kenije. Otvorila je žiro račun za neku vrstu donacija svih koji žele da pomognu, a novac će na licu mjesta koristiti za materijale i pomagala za djecu sa kojom u tom trenutku bude radila, piše Blic.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu