Kaže da jedva preživljava sa penzijom od 24.000 dinara i tvrdi da ispred kuće nema ni kantu, ali da joj smeće uredno naplaćuju i da zato ima veliki dug pred izvršiocima.
Gordana ima 65 godina, živi u Karađorđevcu kod Leskovca, osoba je sa invaliditetom i ima ugrađene dvije proteze. Sa mjesečnom penzijom od 24.000 dinara, kaže, jedva sastavlja kraj s krajem, pa često sama redukuje svoju terapiju, kako bi mogla da plati sve troškove.
Tvrdi da smeće ne izbacuje u kantu, već da papire spaljuje, a ostatke od hrane daje životinjama i da zato od 2010. godine ne plaća odnošenje smeća. Ipak, njen dug je sada pred izvršiocima.
– Ja nijednu dlaku nisam bacila. Belanovčani dotjeruju đubre i bacaju, a ja za njih plaćam. Ljeti i zimi je smrad, a ja ni dlaku ne bacim. Meni izvršitelji odbijaju od penzije. Ja nemam sklopljen ugovor za smeće. Nemam smeće, 24.000 imam penziju. Papiri u vatru, u baštu, ostatak hrane životinjama. Ja se za kontejnere ne pipam. Oko 500 dinara su računi, ali ne koristim. Evo, trenutno je zaduženje 12.000 – priča penzionerka Gordana, prenose Južne vesti.
Da stepenice zgrade Grada Leskovca znaju da pričaju, kaže, ispričale bi koliko je puta dolazila da traži pomoć.
– Da se vidi šta se radi sa jednom osobom sa invaliditetom. Od rođenja sam invalid sa kraćom nogom. Ja sam tu penziju krvavo stekla, a sad da plaćam za bogataše ono što ne koristim. Očekujem da me skinu sa liste i da sklone kontejner da mi tuđi smrad ne smrdi i da mi vrate sav novac sa kamatom – navodi ona.
Vjeruje da, s obzirom na situaciju u kojoj se nalazi, ne bi ni trebalo da plaća komunalne usluge, kao i da bi trebalo da ima pravo na tuđu njegu i pomoć.
Do kada će ležati ispred zgrade Grada – ne zna. Kaže, čeka da joj se neko obrati i sagleda njen problem, prenose Južne vesti.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu