Riječ je o uskršnjem turniru u tucanju jaja koji, iako ne donosi gotovo nikakvu finansijsku nagradu, pobjednicima pruža mnogo više pravo da se hvale cijele godine i provociraju članove poražene ekipe.
Riječ je o tradiciji koja traje već 25 godina, a da je to jedan od najžešćih rivalstava u ovom dijelu Bosne i Hercegovine, najbolje znaju Zdravko Bošnjak i njegov zet Dragan Marković. Bošnjak nastupa za ekipu Fojnice, dok je zet Marković kapiten kiseljačke ekipe.
Iako pripreme traju čitavu godinu, uoči Uskrsa intenziviraju se, baš kao i odnosi unutar porodice koji, kako obojica kažu, poprime oblik svojevrsnog “ratnog stanja”.
“Do Uskrsa ne pričamo”
– Taj rivalitet ne mogu opisati, toliko se zateglo i kod nas i kod njih. Od kraja rata svake godine organizujemo turnir – jedno vrijeme Kiseljačani su bili bolji, ali zadnjih godina mi smo uspješniji. Nema tu velike novčane dobiti, ali pravo da se hvališ kao jači i bolji cijele godine – to je neprocjenjivo. Svako voli da pobjedi. Pred turnir mi je zet neprijatelj broj 1. Unuku pokušavam nagovoriti da ukrade nekoliko jaja od tate, a ona mi kaže: ‘Pametan si ti, mi od tebe krademo i nosimo tati’. Pošalje djecu da mi kradu jaja, pa ih ja sakrijem – priča kroz smijeh Bošnjak.
Sve to potvrđuje i njegov zet, koji priznaje da mu je tast do Uskrsa “neprijatelj broj jedan“.
– Istina je – do Uskrsa ne pričamo. Poslije praznika je sve normalno. U obje ekipe sam nepoželjan zbog tasta – moji Kiseljačani misle da sam ubačeni element jer su mi i žena i majka iz Fojnice. Tast je nekad imao bolja jaja, ali sad sam ga pretekao. Volim ukrasti jaje, priznajem, ali samo ono koje vrijedi. Kad se tast okrene, ja zamijenim jaje – dodaje Marković.
Obojica uzgajaju vlastite kokoške, godinama pažljivo birane kako bi nosile najtvrđa jaja.
– Jaja nabavljamo i iz drugih dijelova bivše Jugoslavije, ali najveći je gušt pobijediti s vlastitim jajima. Ipak, mislim da su naši krajevi najjači kad su u pitanju tvrda jaja. Kokoši ne puštamo vani do Uskrsa da bi jaja bila što tvrđa. Kako ih uzgajamo – to je tajna koju niko ne otkriva – kaže Bošnjak.
Procjenjuju da se samo za ovaj turnir potroši nekoliko hiljada jaja, a u ovu nesvakidašnju “disciplinu“ uključeni su i mlađi naraštaji. Tako je Klaudija Marković, Draganova kćerka, već s 14 godina osvojila nekoliko turnira u tucanju jaja.
– Procjenjivati jaje naučila sam od dede i tate, danas čak i njima pomažem. Prošle godine učestvovala sam na više turnira i neke osvojila. Tata i deda ponekad podmeću jedan drugom, ali ja ne želim da kradem – najradije bih ta tvrda jaja zadržala za sebe – rekla je Klaudija.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu