Obradio ju je Goran Bregović, objavljena je na albumu “Bijelog dugmeta” iz 1988. godine, a znate li kako je nastala? Postoje dve verzije priče.
“Proljeće na moje rame slijeće, đurđevak zeleni, svima osim meni”… Verzija Gorana Bregovića ušla je u đurđevdansku tradiciju, ali i u kafane, pa se uz nju, kad nas tuga i boemsko raspoloženje ponesu, lome čaše i flaše i kada nije slava. Međutim, ako je vjerovati profesoru Žarku Vidoviću, istoričaru umjetnosti iz Sarajeva, pjesma Đurđevdan nastala je u nemoći, očaju i užasu – u vozu smrti, koji je zarobljeni narod vozio za Jasenovac.
Vidović je te 1942. imao 20 godina. Kao dobrovoljac učestvovao je u Aprilskom ratu 1941, a nekoliko mjeseci kasnije uhapšen je u Sarajevu i od tada je bio u ustaškom zatvoru. Prema njegovom svjedočenju, 6. maja 1942, na Đurđevdan, našao se u vagonu voza kojim su zarobljenici deportovani za zloglasni koncentracioni logor.
“Izveli su nas iz zatvorskih ćelija u ranu zoru. Pamtim, bilo je ledeno jutro, a ustaše su komentarisale da su Srbima pripremile pravi Đurđevdanski uranak”…
Nagurali su ih u stočne vagone, bez hrane i vode. U opštem haosu, strahu i neizvesnosti, jedan od zarobljenika, za koga se tvrdi da je bio član sarajevske “Sloge”, iz ponosa i prkosa je zapjevao “Proljeće na moje rame slijeće, đurđevak zeleni, svima osim meni – Đurđevdan je!”. Pjesma se pronosila od vagona do vagona.
Ustaše su, da ih ne bi slušale, zatvorile šibere na vagonima, a zatvorenici su ostali bez vazduha na malom prostoru, zbijeni jedni do drugih. Od 3.000, koliko ih je krenulo iz Sarajeva, u Jasenovac je stiglo 2.000 duša. Svaki treći je umro – od gladi, žeđi, iscrpljenosti, bolesti. A pravi pakao tek ih je čekao…
– Malo je poznato da je veliki hit ‘Đurđevdan’ zapravo stara predratna pjesma koja bi možda do danas bila zaboravljena da nije bilo jednog sudbonosnog voza i jezivih zločina počinjenih u Jasenovcu za vrijeme Drugog svetskog rata. To da smo je pjevali na putu za logor poslije rata se dosta spominjalo, pa je Bregović uzeo pjesmu, obradio je novim stihovima i tako je postala poznata. I prvobitne riječi su bile o ljubavi, ali tek ju je Bregovićeva verzija učinila planetarno popularnom – tvrdio je Vidović, koji je preminuo 2016. godine, a prenosi Kurir.
Postoji i druga verzija priče o tome kako je nastao “Đurđevdan”. O tome je sam Goran Bregović svojevremeno govorio za RTS. Emir Kusturica je 1988. godine snimao “Dom za vješanje” i angažovao lidera “Bijelog dugmeta” da napravi muziku za ovaj film.
– Pjesme su čudna živa bića. To kada je pod tvojom kontrolom, još i nekako, ali se poslije otme i živi taj život, kao “Đurđevdan”, koji je pravljen za Kusturicu, za “Dom za vješanje”, pa sam onda pravio prepev za ploču “Bijelog Dugmeta” kao jednu malu ljubavnu pjesmu.
Album pod nazivom “Ćiribiribela” takođe je objavljen 1988.
– Nažalost, nikad nisam napisao na ploči, ta pjesma je zapravo mali omaž Đorđu Balaševiću, jer je ishodišni stih za tu pjesmu Balaševićev stih “kada nisam s onom koju volim”. Ništa, jedna mala ljubavna pjesma, sve ostalo oko toga je “Đurđevdan” zaslužio životom mimo mene – rekao je Bregović.
Pomenuti stih je iz Balaševićeve čuvene “Priče o Vasi Ladačkom”, dok je melodija preuzeta iz tradicionalne romske pjesme “Ederlezi”. Dobila je naziv po Hederlezu, prazniku kojim balkanski Romi slave povratak proljeća, a odnosi se i na Svetog Đorđa.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu